Pogledao prvo poluvrijeme...

Ovaj barcin mali mučki đubrivoje je nenadjebiv... o drugome žutome nema ni govora. Ne znam samo kako Murinjo ima volje uopće pričati o tome na konferenciji za novinare. Totalno nebitan trenutak u tekmi... 

Jose Mourinho mnoge je iznenadio svojim izborom početnih jedanaest, no Pep se prilagodio i vodio Barcelonu do nove pobjede.

Iznenađenje je došlo u vidu Mesuta Ozila, odnosno činjenice da se očekivalo da će ovaj Nijemac završiti na klupi kako bi priliku dobio još jedan defanzivni vezni. U suštini, bio je to standardni sistem 4-2-3-1 u kojem igra Real. Lassana Diarra započeo je utakmicu, ali na uštrb Khedire, dok je Fabio Coentrao zaigrao na desnom beku.

Guardiola je vjerovao u spremnost Piquea i Puyola, te je na klupi ostavio Mascherana. Zaigrao je i sa Fabregasom, te Alexisom Sanchezom kao najisturenijim.

Pitanje broj jedan prije utakmice bilo je “da li će Real krenuti s presingom? – pitanje na koje smo odgovor dobili nakon bukvalno tridesetak sekundi. Barca je pokušala svoje razigravanje iz pozadine, Valdes je pogrešno dodao, a Benzema zabio za najbrži gol u istoriji El Clasica.

PRESING I OZIL

Bio je to najbolji mogući start za domaće, i Realov presing bio je najočitiji u prvih dvadeset-trideset minuta. Spriječili su Barcu da igra svoju igru, da gradi napad iz pozadine, iako je gostujuća odbrana ostala privržena dodavanjima u zadnjoj trećini terena kroz čitavu utakmicu.

Ipak, bilo je jasno da Realov napadački trojac nije imao preveliki učinak kada bi osvojili loptu. Ronaldo je bio sporedna ličnost, Ozil je napravio jako malo i izmjenjen je poprilično rano, Di Maria je bio borben, ali također sa slabim učinkom. Tražeći od svojih igrača da toliko rade bez lopte, možda je upravo Mourinho iz njih izvukao energiju, koja im je bila potrebna za više u napadu.

Velika odluka da koristi Ozila pokazala se na kraju neuspješnom. Iako je dosta imao loptu u posjedu u prvom poluvremenu, rijetko je od njega dolazio pravi pas. Bez lopte je opet izgledao za par metara kratak da zatvori, i ispostavilo se da bi Real možda i više dobio sa još jednim defanzivnim veznim – ovako se Messi povukao duboko i dobio previše prostora.

BARCIN POČETNI IZGLED

I kada u obzir uzmemo neizbježnu tečnost u igri, kao i obično je bilo teško dešifrirati Barcinih početnih jedanaest. Uzimajući 4-3-3 kao osnov, Andes Iniesta je igrao mnogo šire nego inače, Messi je bio više “desetka” nego “lažna devetka”, Cesc Fabregas nije bio dijelom napada uopće (kao što je to ranije bio često) nego je bio povučen u sredini i činilo se da ni sam ne zna šta mu je posao, dok je Alexis Sanchez započeo na lijevoj strani, ali je pravi dijagonalne trkove preko cijelog terena i pozicionirao se kao centarfor.

Pristup je to koji je podsjećao na formaciju koju je Guardiola koristio u pobjedi na Bernabeu u aprilu 2010. godine, kada je koristio Messija jako duboko, a Pedra kao lijevokrilnog napadača. Sanchez je odradio dobar posao namučivši oba stopera i Contreaoa, dok je Iniesta stalno probijao iz dubine i pokušavao opeteretiti portugalskog beka.

BARCELONA

Možda upravo prisjećajući se te pobjede od lani, Guardiola je nakon dvadesetak minuta svoju igru još više prilagodio tadašnjem sistemu. Prebacio je Danija Alvesa mnogo više prema naprijed na desno krilo, Puyola prebacio na desnog beka, Piquea pomjerio na njegovu poziciju, a Busquetsa vratio na poziciju lijevog stopera. Fabregas se povukao još dublje da pomogne veznom redu, pa se Barca postavila u 4-4-1-1.

Tačan razlog zašto se odlučio na ovakav potez teško je odrediti, ali donio mu je nekoliko prednosti.

1) Značilo je to da se Busquests, kojeg smo označili kao jednog od ključnih igrača u najavi utakmice, sklonio od Ozilovog pritiska i mogao biti taj koji je započinjao akcije. Također je nastavio da hrabro izlazi prema naprijed kada je Barca napadača – stajao je čvrsto uz Ozila kako bi Xavi dobivao više prostora i igrao bliže kaznenom prostoru protivnika.

2) Ronaldo je na početku bio prijetnja, međutim nakon što je postavio Puyola uz njega, duplajući ga sa Piqueom ili čak uz pomoć Alvesa, Guardiola je gotovo u potpunosti isključio Ronalda. Bila je to skromna predstava Portugalca, kojeg je Mourinho pokušao razbuditi prebacujući ga desno u drugom poluvremenu, što je samo potvrda koliko je Guardiolina promjena bila efektivna.

3) Ovakav sistem Barci je dao mnogo više na širini sa Alvesom prema naprijed, a upravo to im je falilo na početku. Dobio je veliki prostor između Marcela i Ronalda, stalno je bio prijetnja u kontri, što je na kraju donijelo i treći gol, kada je probio uz aut liniju i centrirao za Fabregasa.

4) Manje važan, ali ipak važan faktor, Fabregas se povukao dublje i nekako dobio ideju šta mu je posao, pogotovo u drugom poluvremenu.

Nakon promjene je Ozil ustvari morao imati bolji učinak – teoretski mu se otvorio veliki prostor između linija, ali Busquets je odradio odličan posao zatvarajući ga i spriječavajući da bude ključ u tranziciji lopte. Kao što dijagram i pokazuje, čak i kada je u drugom dijelu bio stoper, često se prebacivao prema naprijed i zatvarao, te tako kreirao Guardiolin sistem sa tri pozadi.

MESSI

Za razliku od Superkupa, kada je Mourinho zahtjevao od Carvalha da se ne odvaja od Messija, ovaj put on je ostao slobodan. Postojao je dobar razlog zašto su stoperi ostajali na svojim mjestima – Messi je igrao kao “desetka”, često i dublje od toga, više nego “lažna devetka”, ali sa Diarrom i Alonsom koji su se morali nositi sa Fabregasom i Xavijem na sredini, značilo je to da je Messi dobivao ogromnu količinu vremena s loptom, bez obzira na veliku borbenost Diarre.

Kod prvog gola Messi je uhvatio dovoljno prostora i pretrčao Alonsa i Diarru te produžio loptu za Sancheza, za treći je dodao Alvesu za kontru nakon što je loptu dobio u praznom prostoru. Za sve ostale taktičke faktore u ovoj utakmici, činjenica da Messi nije imao “flastera” bila je jako važna. Jednostavno je dobio previše prostora.

ZAVRŠNA FAZA I PROMJENE

Real je jako nesretno primio drugi gol, no treći je ubio utakmicu, iako je bio tek 66. minut. Mourinhova ekipa se pomalo izgubila i Barca je ostala fokusirana da zadrži loptu. Ovo je period u kojem se Real nadao da će moći ostati duboko i zadržati kompaktnost, odnosno ili remi ili pobjedu, no dva gola razlike natjerala su ga da bude mnogo aktviniji.

Kaka je zamijenio Ozila (i odradio dobar posao), ostale promjene donijele su Khediru umjesto Diarre i Higuaina umjesto Di Marie, koji je ustvari bio i produktivniji od Ronalda. Higuain se priključio Benzemi u vrhu napada, s tim da se Francuz pomjerio prema lijevo i imao jednu dobru šansu nakon što je prošao Puyola. Izmjene nisu donijele previše toga, ali su ipak doprinjele Realu kada je u pitanju energija.

Međutim, Barca je usporila tempo utakmice, i mogla je zabiti bar još jedan gol iz kontre. Guardioline izmjene došle su iza 80. minute i bile su (gotovo) pozicija za poziciju – Keita, Villa i Pedro su ušli, ali se u igri malo toga promijenilo.

ZAKLJUČAK

Mourinho je često bio kritikovan što nije bio hrabriji protiv Barcelone – ali ovdje je istrčao sa napadački usmjerenom ekipom koju je sačinjavalo standardnih četiri ofenzivca, te je krenuo sa ranim presingom naprijed. Presing jeste donekle funkcionisao, ali korištenje Ozila – nije.

Prednosti koje je Real trebao dobiti sa centralnim ofenzivnim playmakerom su anulirane prostorom kojeg je dobio Messi; prostorom kojeg sigurno ne bi dobio da je Real istrčao sa još jednim defanzivnim veznim. Naravno, nemoguće je znati da li bi ta alternativa funkcionisala – možda bi donijela prostor nekom drugom igraču Barce – ali ostavljanje prostora bilo kome drugom je uvijek bolje nego ostavljanje prostora Messiju.

Mourinho će istaknuti lošu sreću, te činjenicu da je Guardiola morao mjenjati sistem da bi Barca vratila dominaciju. Ali Guardiola je to odradio uspješno, a Real se nije znao adaptirati njima. Barcini igrači koji su promijenili pozicije odigrali su odličnu utakmicu – Busquets je na stoperu igrao sjajno, odradio posao kojeg bi malo ko mogao; Puyol je rijetko gubio duele jedan-na-jedan sa Ronaldom, i Alves je odrađivao sjajan posao uz desnu aut liniju u drugom poluvremenu.

Bila je ovo taktička pobjeda Guardiole.

*Michael Cox urednik je najcjenjenijeg internetskog portala koji se bavi fudbalskom taktikom Zonal Marking, na kojem je ovaj tekst i objavljen u engleskoj verziji (pročitajte). Michael je stalni saradnik ESPN-a, Guardiana, The Blizzarda, Four Four Two, te jedan od najvećih stručnjaka na ovom polju .