Postoje različita tumačenja,jedni tvrde da je Real bio Francov omiljeni klub, drugi tvrde da Real nije bio režimski klub, a treći da je to pak bio Atletico Madrid. Da ne ulazim sada štoje bilo prije Franca, tj. za vrijeme diktature Prima de Rivere. Ono na što će ti ukazati jedan navijač Barcelone je godina 1953. i slučaj «Di Stefano» (neću ulaziti u raspravu tko je u pravu), Katalonci tvrde da je Argentinac potpisao prvotno za Barcelonu a kasnije i za Real nakon pritiska Franca.
Da bi se situacija bolje razumjela,treba baciti pogled na ovu tablicu koja pokazuje osvojene trofeje do dolaska Di Stefana u RMCF:
| KLUB | LIGA | KUP KRALJA | KUP EVA DUARTE | LATIN KUP | KUP PIRINEJA | TOTAL |
| BARCA | 6 | 12 | 4 | 2 | 4 | 28 |
| ATHLETIC | 5 | 17 | 1 | 0 | 0 | 23 |
| REAL | 2 | 9 | 1 | 0 | - | 12 |
| VALENCIA | 3 | 2 | 1 | 0 | - | 6 |
| ATLETICO | 4 | 0 | 1 | 0 | - | 5 |
Do 1953. je Barcelona s 28 trofeja bila najtrofejniji klub iz Španjolske, Athletic je bio uspješniji po nacionalnim trofejima, a Barca po međunarodnim trofejima. Mada je pomalo glupo govoriti o nekim međunarodnim uspjesima u tom periodu, ali činjenica je da je Barca osvojila 4 od 5 izdanja Kupa Pirineja (možda i prvi međunarodni nogometni turnir?), u tom natjecanju su igrali klubovi iž južnog dijela Francuske i klubovi iz Katalonije i Baskije, pa sam zbog toga kod Reala, Valencije i Atletica stavio – a kod Athletica 0.
Osim što je Barcelona bila premijerni prvak Kupa Pirineja i Primere, 1949. Barca postaje premijernim prvakom Latin kupa, natjecanje koje se uz Mitropa kup smatra pretečom Kupa prvaka. 3 godine kasnije Barcelona ponovno osvaja Latin kup. Dva najdominantnija kluba do tada uŠpanjolskoj su bili Barca i Athletic, Real je bio tek treći po uspješnosti, čaksu Valencia i Atletico imali više naslova Primere od Reala.
Da bi se još bolje razumjelo, Barcelona je svoj najslavniji period u klupskoj povijesti imala s Kubalom početkom50-tih, dominirali su Španjolskom i Europom (Latin kup), vrhunac je bila sezona1951/52. kada je Barca osvojila 5 trofeja u jednoj sezoni (Liga, Kup, Latin kup,Kup Eva Duarte i Kup Martini Rossi), sezonu kasnije Barcelona osvaja Liga, Kup,Kup Eva Duatre Kup Martini Rossi.
Do tada je kod Reala bila suprotna situacija, Primeru nisu osvojili od od 1933., bili su u sjeni Barce i Bilbao kod kuće, a u Europi bez značaja. I onda dolazi ta 1953. i slučaj «Di Stefano», koji Reala vadi iz sjene Barce i Bilbaoa i Madrižani postaju najtrofejniji europski klub. Možemo postavljati pitanje što bi bilo daje Di Stefano zaigrao s Kubalom u Barceloni? Vjerojatno bi se samo nastavila dominacija Barcelone, možda bi Barca postala premijernim prvakom i Kupa prvaka?Ja misllim da bi Real nastavio tonuti i ne bi nikada bili ovo što su danas – najslavniji klub u povijesti.
Mislim da je Barcelona do1953. bila najtrofejniji klub iz Lige petice. Dodao bih još i to da je Kup kralja do 1929. kada je formirana ova današnja Primera, bio smatran najvažnijim natjecanjem u Španjolskoj, tj. prvenstvom Španjolske, regionalna natjecanja su imala veći značaj jer se prvak primerice Katalonije kvalificirao u Kup kralja koji je bio jedini nogometni turnir u kojem su mogli učestovati klubovi iz čitave Španjolske.
Činjenica jest da je Realsvoje najveće uspjehe u povijesti proslavio za vrijeme Franca (50-te i 60-te),ali isto tako je činjenica da je i Barcelona osvajala trofeje u 50-tima, iakoje Franco na vlast došao desetak godina ranije. Čuo sam i objašnjenje na to,neki kažu da je Franco na početku favorizirao Atletico koji se zvao Athletic Aviación de Madrid (zračne snage španjolske vojske) i oni su tek dolaskom Franca zabilježili najveće uspjehe u klupskoj povijesti.
Real Madrid je najuspješniji klub u Europi u periodu od 1953/54. do 1989/90., tj. od Bijelog baleta do Quinta del Buitre, a od 1990. do danas mislim da ne postoji uspješniji klub u Europi od Barcelone (pišem o Ligama petice).
[uredio Marionet - 03. siječnja 2012. u 14:30]