ODA NOGOMETU
Ako ste zbog naslova pomislili da ću pisati o Guardioli, njegovim taktičkim shemama i nazovi uspjesima (osvojiti 13 od 16 trofeja i nije neki problem), gadno ste se prevarili. Ovo je tekst za najvećeg, najboljeg i definitivno najspecijalnijeg trenera svih vremena.
Totalni nogomet? Natrpavanje sredine terena vezistima i igranje bez napadača? Nijedan igrač osim golmana nema svoju fiksnu poziciju na terenu? Cruijffova doktrina? 3-4-3?
Ma dajte, to su spike za malu dicu. Guardiola je malo pobrkao lončiće, nogomet budućnosti mu je sinoć lipo prezentirao naš specijalni Jose – u sredinu ne idu veznjaci nego obrambeni igrači, na bekove idu napadači a u napadu nema nikog. Vidili ste sinoć kako je Barca bila obezglavljena tim, nazvat ću ga za ovu priliku, Joseovim manevrom.
Bilo bi nepravedno da zasluge za tako genijalnu taktiku pripišemo samo njemu, jer nema osobe koja prati nogomet a da se ne sjeća doajena iz područja nogometne igre i taktike s ovih prostora – našeg herr Otta Barića (s kojim Jose očito dijeli svjetonazore u pogledu taktičke pripreme momčadi), koji je na EP 2004 udario temelje nogometu budućnosti i izveo dotad neviđenu postavu sa 7 defanzivnih igrača. Preblem herr Otta je bio taj što mu je falio jedan fantazista, igrač tipa Pepe-a koji će galvanizirati momčad u sredini terena i utjerati protivnicima strah u kosti.
Messi – lažna devetka? Fabregas – lažna desetka? Guardiola – eat yourself! Sinoć ti je naš Jose pokazao kako se to radi: Pepe – pravi kostolomac sa free role-om (štono bi rekli – sa svim ovlastima u igri).
Možete se vi sad smijati ovim mojim upisima, ali niko ne može poreći da je napredak u igri Reala sinoć bio itekako vidljiv. Kao prvo, nakon što su poveli primili su samo dva gola (za razliku od okršaja prije mjesec dana kada su ih fasovali tri). Ni danas mi nije najjasnije kako su i ta dva primili, dio razloga za to definitivno moramo potražiti u upornom protežiranju Barce od strane sudačke organizacije, UEFE, UNICEFA, iluminata i ostalih belosvetskih zavjerenika.
Marca jutros piše da Ramos još uvik stoji kraj out linije i raspravlja sa linijskim sucem uvjeravajući ga da je Abidal definitivno bia u offsideu kod postizanja drugog gola, ali moran priznati da nakon 337. pregledavanja snimke još uvik ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je naš lepotan u pravu (nastavljam pregledavati dok god se ne uvjerin u ispravnost Ramosovih stavova).
S druge strane, isti izvor navodi da se naš junak Pepe i dalje u šesnaestercu osvrće i pokušava dokučiti na koji način mu se ono mućko, neošišano, heavy metalsko đubre prikralo iza leđa i zabilo prvi gol za Barcelonu na utakmici.
Da skratim – definitivno jedva čekam uzvrat idući tjedan i novu umotvorinu genijalnog Josea, uopće ne dvojim da će opet ostaviti bez daha cjelokupnu svjetsku nogometnu javnost i učvrstiti svoje mjesto na vrhu liste najuspješnijih trenera i trenera koji su nas nogometne fanove kroz povijest najviše zadužili.
P.S. Isprike na podužem postu i na pretjeranoj ironiji. Živili!