Za vikend je utakmica s Dinamom kojemu je Osijek između dvije utakmice play-offa Lige prvaka, a neka objektivna očekivanja su da se neće vratiti iz Norveške s uverljivom pobjedom, odnosno da će LP morati loviti na Maksimiru. Bjelici je ta tekma situacija u kojoj nema što izgubiti: poraz baš nikoga ne bi šokirao i ako zadnji rezultati nisu bili za otkaz onda definitivno ni ovaj ne bi bio za otkaz, šanse da Dinamo razvali Osijeka više nego Hajduka su male, a eventualni pozitivan rezultat bi mu dao vjetar u leđa i podignuo momčad koja je potpuno pala. Ako je i bilo priče o otkazu i tome može li on izvući momčad iz dubine u koju je upala, onda bilo kakvi odlasci prije subotnje utakmice nemaju puno smisla.
Ako je zaista tu samo stvar love, do kad on ima ugovor? Jer realno, Osijek je kvalitetom prejak da na kraju sezone ne bi završio u top 4 kluba, a realno isto tako kvalitetom ne može loviti naslov, možda ni drugo mjesto. Do Europe bi ga (pogotovo ako se situacija s Rijekom nastavi razvijati u smjeru u kojem je krenula) trebao moći dogurati svaki trener, pa i Bjelica u trenutnom sastavu, tako da očekujem da onda neće njemu plaćati odštetu da bi opet dovodili novog trenera koji ne jamči ništa veći uspjeh ili iskorak.
Možda je meni kao relativno neutralnom promatraču ovdje najproblematičnije to što se uopće ne zna kakvi su sportski ciljevi Osijeka. Za Dinamo se zna da je minimum osvojiti prvenstvo i igrati skupine europskih natjecanja, cilj igrati LP ili barem prezimiti u Europi iz KL/EL-a, a želja proći skupinu LP i/ili dogurati što dalje u knock-out fazama natjecanja. Za Hajduk je minimum osigurati Europu i ne ispasti rano u kupu, cilj je biti drugi u prvenstvu, osvojiti kup i ne osramotiti se u Europi, a želja igrati skupine KL-a i iskoristiti eventualni kiks Dinama pa potencijalno i osvojiti naslov.
Što je za Osijek minimum, što cilj, a što želja?
[uredio Bosskovitz - 16. kolovoza 2022. u 15:31]