Čitava ova situacija s Bjelicom pokazuje kako je nogomet nepredvidljiv i kako neke teze koje se uzimaju površno, zdravo za gotovo, lako padnu u vodu. Kad je Osijek počeo svoj uspon nakon ulaska Mađara u klub, stalno se govorilo kako nema smisla dovoditi igračka pojačanja dok momčad vode treneri tipa Skendera i Kuleševića, i kako je najvažnije odriješiti kesu i dovesti pravog, dokazanog trenera.
U trenutku dolaska Bjelice u klub, Osijek je teško mogao dovesti veće trenersko ime. S obzirom na popularnost i rejting koji je tada imao, Bjelica je na neki način bio iznad razine Osijeka i njegov dolazak na Gradski vrt tad se činio kao pun pogodak, gotovo kao dar s neba Osijeku. Vidimo i sami što se poslije dogodilo. Bjelica i njegov stožer koštali su klub jako puno novca, a da nisu napravili gotovo nikakav rezultatski iskorak u odnosu na trenere koji du vodili momčad prije njih i koji su koštali puno manje novca.
S druge strane, imamo Antu Čačića na čije su imenovanje trenerom Dinama mnogi zakolutali očima. Kakav god trener bio i što god netko mislio o njemu, čovjek je zasad napravio veliki posao, i mislim kako bi konačno trebao dobiti barem malo pohvala za svoj rad. Kad bi baš onako čisto nogometno, u teoriji, uspoređivali trenerske kvalitete Bjelice i Čačića, vaga bi vjerojatno prevagnula na stranu Bjelice, no to samo pokazuje koliko je uloga trenera u današnjem sportu specifična.
Trener nije samo čovjek koji nešto (ne) zna o sportu, čovjek koji analizira protivnika i razbija glavu formacijama, nego je trener osoba koja vodi šaroliku grupu pojedinaca iz koje mora izvući maksimum, na ovaj ili onaj način. Čačić očito ima tu socijalnu inteligenciju i zna dignuti momčad, što mu je svakako veliki plus u situacijama kao što je bila ona u Maksimiru kad je ponovno instaliran za trenera. Nije Čačić, naravno, veliki stručnjak, dokazuje to i činjenica da izvan kruga Dinamo – reprezentacija nije ostavio neki značajniji trag, no za ovu momčad Dinama u ovom trenutku je odličan. I pitanje je bi neki toliko prizivani ugledniji trener mogao bolje.
Dakle, cijela ta priča s trenerima je jako relativna i zato po meni nema smisla prizivati neka imena sa sigurnošću da će oni donijeti pomak. Koliko se da pročitati, neki u Osijeku priželjkuju stranog, ozbiljnog trenera koji će nametnuti disciplinu i izvući maksimum iz ove momčadi, a sve to praktički su imali u čovjeku koji je upravo otišao iz Gradskog vrta.
Bjelica je najveća trenerska zvijezda koju smo posljednjih sezona vidjeli u HNL-u, niti jedan drugi trener nije toliko analiziran, niti jedan nije toliko bio u medijima. Smiješno je sad nakon ove neuspješne, na trenutke i ružne epizode u Osijeku, čitati one koji tvrde da se radi o trenerskoj prevari, jer određene kvalitete čovjek sigurno ima, kao što ima i rezultate u svojoj dosadašnjoj karijeri. Nije Bjelica loš trener, no isto tako očito nije ni toliko dobar kao što je (nekima) izgledao uoči dolaska u Gradski vrt.
