Engleski Premiership 2008/09

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.11.2007.
Poruka: 1.418
13. siječnja 2009. u 14:24
fulhamfan je napisao/la:
Pun mi je kurrac Chelsea, Manchestera (ni City nije daleko) i sličnih klubova.
A sada ljudi i navijaju za židovski Tottenham samo zato što igraju Luka i Vedran, OK al oni nemaju nikakav istinski poriv zašto navijaju za Tottenham kao što ni nemaju milijuni "fanova" Chelskia i Manchestera jer navijaju zbog njihovih pobjeda, a ne nečeg važnijeg da ne nabrajam.


Navijaći Fulhama javite mi se.
Ili neki drugi navijaći koji stvarno znaju šta znaći biti fan.
Vidi cijeli citat


ClapClapClap
Clap
sehic
sehic
Potencijal za velika djela
Pristupio: 07.08.2006.
Poruka: 2.030
13. siječnja 2009. u 14:28
fulhamfan je napisao/la:
Pun mi je kurrac Chelsea, Manchestera (ni City nije daleko) i sličnih klubova.
A sada ljudi i navijaju za židovski Tottenham samo zato što igraju Luka i Vedran, OK al oni nemaju nikakav istinski poriv zašto navijaju za Tottenham kao što ni nemaju milijuni "fanova" Chelskia i Manchestera jer navijaju zbog njihovih pobjeda, a ne nečeg važnijeg da ne nabrajam.

Navijaći Fulhama javite mi se.
Ili neki drugi navijaći koji stvarno znaju šta znaći biti fan.
Vidi cijeli citat
 
aha a ti si pravi navijač samo zato jer je tvoj klub jadan i nije nikad među prvima u ligi?
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 19.10.2008.
Poruka: 381
13. siječnja 2009. u 16:10
"Navijaju zbog njihovih pobjeda" ... ja mislin da svak navija za neki klub zbog drugih razloga kao npr. stil igre kluba, njegovih igraca, navijaca ili eventualno uvjetovano u prostoru u kojem zivis pa se to prenosi s kolina na kolino ...  Ja navijam za Chelsea od 2004 jer su pobrali moje simpatije igrom i igračima a to sto se u zadnje dvi god nije nista osvojilo to sve vise postajen zaludeniji i ne odustajem od njih .... 
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 66.776
13. siječnja 2009. u 17:30
prvi engleski klub koji mi je bio simpa je naravno bio Chelsea, kao i vecini ljudi koji su se furali na neke ultras spike u drugoj polovici osamdesetih... pa mi je bio jak Arsenal, jos iz vremena Grahama, pa briljantni Wilkinsonov Leeds... cijele devedesete sam proveo na satelitu, hvatajuc svaku vijest o engleskoj ligi, jos od Screensporta, ako ga se netko sjeca (imali su prijenose eng. lige tamo '89, ako se dobro sjecam)... Queens Park Rangers mi je isto bio guba jer nisam mogao zamislit da neki klub ima tako sjeban naziv...
 
Arsenal i Leeds su mi i danas mozda najsimpaticniji od svih eng. klubova, iako ne bih mogao reci da navijam za njih, daleko od toga... Leeds mi je drag jer su ludjaci - klub cija povijest se odvija u ciklusima: ili u borbi za vrh ili u totalnoj banani... + svi ih u Engleskoj mrze
 
kasnije mi je bio odlican Keeganov Newcastle, pa vjeciti luzeri Spice Boys - Liverpool Roya Evansa... Manchester mi nikad nije bio posebno drag, no postovao sam ih i postujem ih kao fantasticnu momcad, djelo jednog covjeka... Liverpool mi se zgadio u vrijeme Houlliera, ni ovaj danasnji mi nije nesto...
 
u zadnjih par godina nemam nekih izrazitih simpatija... zapravo, moze se reci da navijam protiv klubova u kojima igraju hrvatski reprezentativci... ide mi na zivce medijska histerija oko njih
 
 
 
 
 
 
inace, kad se malo udje u materiju, jako se tesko odlucit, jer od njihovih stotinjak profesionalnih klubova, svaki ima neku fantasticnu pricu iza sebe... toliko "jaki" sto se tice popratnih prica oko svakog kluba su jos samo Talijani...
 
bas sam nedavno procitao odlicnu polu-biografsku knjigu Stevena Fostera "She Stood There Laughing" o frustracijama jednog prosjecnog navijaca Stoke Cityja... Stoke City, pedesetih i sezdestih ugledni prvoligas, vec 30 godina tone u mulju druge i trece lige... 2004. su usli u drugu ligu i ocajnicki se bore da ne ispadnu... pravo stivo Thumbs%20Up ... konkurent u borbi za opstanak im je Norwich City, grad u kojem zivi autor knjige, fanaticni navijac Stokea i koji putuje na svako gostovanje diljem Engleske... legendarna je epizoda kad, nakon remija Stokea u Norwichu, tip pijan od srece provocira domace navijace na parkiralistu stadiona: "ja bih se ubio da zivim u ovoj vukojebini od grada!" (tip zivi u Norwichu LOL ) ...odmah su mi nekako postali simpaticni i u Premier League danas...
[uredio ian wright - 13. siječnja 2009. u 17:41]
gorc
gorc
Dokazano ovisan
Pristupio: 13.01.2008.
Poruka: 13.756
13. siječnja 2009. u 19:02
za man united sam od malih nogu...eric cantona i društvo su 'krivi' za to...a kasnije yorke-cole su dodali 'ulje na vatru' i nemam namjeru radi toga što su 'jaki' počet 'navijat' za nekog drugog

imam simpatije prema mnogim 'manjim' klubovima ali 'navijam' za man 13-14 godina i tak će biti i dalje...sviđalo se to nekome ili neBig%20smile
...ništa ja nisam vidio,ja sammmmm pio vodu...
dr.Damir
dr.Damir
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 12.06.2006.
Poruka: 20.132
13. siječnja 2009. u 19:19
Iane, ja isto nerijetko navijam protiv klubova u kojima igraju hrvatski igrači. Kako sam zamrzio Tottenham zadnjih nekoliko mjeseci, a nisu mi uopće bili mrski ranije. Samo se o njima piše.
A najjače mi je kad vidim naslove tipa "Modrić i Ćorluka izgubili" ili "Kranjčar ostao bez trenera".LOLLOLLOL Kao da taj klub čini samo naš igrač.

A što se tiče knjiga, ja sam u jednom dahu pročitao knjigu jednog navijača Oldhama - njegova 'navijačka karijera' od početka 70-ih do početka 90-ih uz Oldham i manji dio uz englesku reprezentaciju (pogotovo mi je moćna priča sa SP-a 1982. u Španjolskoj). Isto kao i kod toga cijelo vrijeme patnje po nižim ligama i onda kao u filmovima knjiga završava ulaskom Oldhama u Premier ligu početkom 90-ih i to način da su u zadnjem kolu koje je odlučivalo dali gol na samom kraju iz penala.Big%20smile Baš jebena knjiga, moram citirat taj dio na kraju.


Penal za Oldam, pred Čedi Endom! Kakav istorijski momenat! Nil Redfern je preuzeo odgovornost na sebe i završio posao. Stadion je eksplodirao. U tom momentu skoro hiljadu nas je utrčalo u teren. Prekid je trajao više od pet minuta, dok policija nije uspela da nas izgura sa terena, pošto je ostalo da se odigra još tridesetak sekundi. Kada se konačno začuo i poslednji zvižduk pištaljke, ponovo smo preplavili teren. Zgrabio sam korner zastavicu i krenuo ka Ford tribini, gde je sedela moja majka. Želeo sam da podelim sreću sa njom. Kada sam je ugledao, gledala je ka terenu, i ona je mena tražila pogledom. Mahala mi je plavom maramom i plakala. Bila je veliki fan Latiksa, nije propuštala utakmice punih pedeset godina, a tokom četrdesetih je išla i na gostovanja. Imala je plavu krv! Koliko je ova pobeda značila meni, još više je značila njoj. Punih deset minuta me nije puštala iz zagrljaja, da bi se potom ja vratio nazad do centra terena. Ljudi su igrali, pevali, nosili jedni druge, plakali. Bio je to vrhunac za mnoge navijače.
Iznenada je svu tu idilu prekinulo nekakvo čudno skandiranje. Kao da mi je neko zabio nož pravo u srce. Gomila skorojevića, koji su sedeli na najskupljim mestima, ispod lože, vikali su '' Napolje, napolje! '' i upirali prstom u nas na terenu. Neverovatno, njima smo mi smetali, pošto nisu jasno mogli da vide igrače dok slave. Oni apsolutno nisu imali ni predstavu o tome koliko smo mi strasno bili zaljubljeni u svoj klub. Pokušavao sam da se isključim iz svega, ali mi je ono '' Napolje, napolje! '' prosto paralo uši. Fiksirao sam jednu damu u svom kožnom mantilu okićenu zlatom. Sreli su nam se pogledi, a ona je tada još žešće počela da skandira, kao da se to odnosilo samo na mene. Pukao mi je film načisto. Poželeo sam da je ubijem. Nikada nikoga nisam toliko mrzeo kao nju tog momenta. Jurnuo sam ka njima, ali su me panduri sprečili da im se približim. Bolje, pošto bih joj sigurno bar oko izvadio. Koliko smo samo puta išli stopom, bez para, izgladneli, iskisli, promrzli po celoj zemlji sa voljenim Oldamom, a jedna kučka to nije umela da ceni. Koliko je tuča ostalo iza nas, masnica, rasekotina, ožiljaka... ljudi su me grlili i tešili: ''Ma pusti govna!'', rekao mi je jedan dedica dok je brisao suze sa lica.

sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine
dr.Damir
dr.Damir
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 12.06.2006.
Poruka: 20.132
13. siječnja 2009. u 19:23
Kad spominješ Stoke, bio je jedan njihov ljetos u Mostaru, evo slike.Big%20smile


sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 66.776
13. siječnja 2009. u 19:24
strasna stvar ovaj citat, evo sam se najezio dok sam citao Thumbs%20Up
 
 
 
Neil Redfearn... legenda Barnsleya devedesetih, jedne sezone su cak dosli u prvu ligu
[uredio ian wright - 13. siječnja 2009. u 19:25]
gorc
gorc
Dokazano ovisan
Pristupio: 13.01.2008.
Poruka: 13.756
13. siječnja 2009. u 19:25
^yebeno...damire,jel ima toga gdje na netu?tj sličnih stvari takvih
...ništa ja nisam vidio,ja sammmmm pio vodu...
ian wright
ian wright
Moderator
Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 66.776
13. siječnja 2009. u 19:35
inace, obozavam citat te (polu)autobiografske knjige o nogometu engleskih pisaca... puno saznas o tim gradovima, o atmosferi u zemlji opcenito... evo ovaj Stoke je, kaze, najsiromasniji grad u Engleskoj vec desetljecima... imali su neke tvornice keramike (zato ih i zovu "The Potters"), no to je zatvoreno, pa je grad mrtav... tip je inace studirao u Londonu, tamo upoznao neku Skotkinju/Skotlandjanku (kako se uopce kaze?), hodao s njom neko vrijeme, bilo to ozbiljno, no nikako mu se nije svidjala njena zelja da se vrati u Aberdeen... nije mogao podnijet misao da mu sin navija za Aberdeen LOL, a jos manje cinjenicu da bi bio do kraja zivota osudjen na pracenje skotske lige LOL ... buduci da je po zanimanju nekakav dekorater stanova, preselio se u Norwich, jer je Norwich fino mjesto za zivot, ljudi su tamo bogatiji pa su skloniji takvoj vrsti trosenja novaca - uglavnom, ima tamo dosta musterija i posla... u Stoke se nije mogao vratit, jer tamo svi misle da je to zanimanje za pedere LOL
[uredio ian wright - 13. siječnja 2009. u 19:36]
  • Najnovije
  • Najčitanije