prvi engleski klub koji mi je bio simpa je naravno bio Chelsea, kao i vecini ljudi koji su se furali na neke ultras spike u drugoj polovici osamdesetih... pa mi je bio jak Arsenal, jos iz vremena Grahama, pa briljantni Wilkinsonov Leeds... cijele devedesete sam proveo na satelitu, hvatajuc svaku vijest o engleskoj ligi, jos od Screensporta, ako ga se netko sjeca (imali su prijenose eng. lige tamo '89, ako se dobro sjecam)... Queens Park Rangers mi je isto bio guba jer nisam mogao zamislit da neki klub ima tako sjeban naziv...
Arsenal i Leeds su mi i danas mozda najsimpaticniji od svih eng. klubova, iako ne bih mogao reci da navijam za njih, daleko od toga... Leeds mi je drag jer su ludjaci - klub cija povijest se odvija u ciklusima: ili u borbi za vrh ili u totalnoj banani... + svi ih u Engleskoj mrze
kasnije mi je bio odlican Keeganov Newcastle, pa vjeciti luzeri Spice Boys - Liverpool Roya Evansa... Manchester mi nikad nije bio posebno drag, no postovao sam ih i postujem ih kao fantasticnu momcad, djelo jednog covjeka... Liverpool mi se zgadio u vrijeme Houlliera, ni ovaj danasnji mi nije nesto...
u zadnjih par godina nemam nekih izrazitih simpatija... zapravo, moze se reci da navijam protiv klubova u kojima igraju hrvatski reprezentativci... ide mi na zivce medijska histerija oko njih
inace, kad se malo udje u materiju, jako se tesko odlucit, jer od njihovih stotinjak profesionalnih klubova, svaki ima neku fantasticnu pricu iza sebe... toliko "jaki" sto se tice popratnih prica oko svakog kluba su jos samo Talijani...
bas sam nedavno procitao odlicnu polu-biografsku knjigu Stevena Fostera
"She Stood There Laughing" o frustracijama jednog prosjecnog navijaca Stoke Cityja... Stoke City, pedesetih i sezdestih ugledni prvoligas, vec 30 godina tone u mulju druge i trece lige... 2004. su usli u drugu ligu i ocajnicki se bore da ne ispadnu... pravo stivo

... konkurent u borbi za opstanak im je Norwich City, grad u kojem zivi autor knjige, fanaticni navijac Stokea i koji putuje na svako gostovanje diljem Engleske... legendarna je epizoda kad, nakon remija Stokea u Norwichu, tip pijan od srece provocira domace navijace na parkiralistu stadiona: "ja bih se ubio da zivim u ovoj vukojebini od grada!" (tip zivi u Norwichu

) ...odmah su mi nekako postali simpaticni i u Premier League danas...
[uredio ian wright - 13. siječnja 2009. u 17:41]