Kratki pregled događanja na terenu. (john doe)
1. poluvrijeme - Što se dogodilo Cityu?
Liverpool u 4312 - Coutinho poludesno s dosta slobode kretanja čime je često djelovao kao dodatni playmaker i opcija za dodavanje u pritisku Citya; Henderson polulijevo kako bi pomogao zatvoriti stranu oko Flanagana; Sterling ispred, ali zajedno sa Suarezom i Sturridgeom imao je dosta slobode kretanja i ubacivanja iz drugog plana. Ideja je široko postavljanje ove dvojice prvenstveno u zonu između stopera i beka kako bi izvukli stopera van pozicije da krene u udvajanje što će onda ostaviti mjesta za utrčavanje Sterlinga, kao i onog napadača sa suprotne strane. Ovdje u više navrata Sturridgea. Preko Suarezove strane obično se dalo lakše napraviti višak zbog dobre role Johnsona u prvom poluvremenu. Nasri ga nebi dobro ispratio, a onda je Clichyu dosta teže čuvati prostor u kojem su često dvojica oko njega - dovodi do potrebe izlaska Demichelisa van zone stopera. Kako i ne bi kad u toj njegovoj zoni nema nitko.
City u 4411 - Fernandinho i Toure u veznoj liniji, kasnije je Garcia čak donio i više stabilnosti između linija, obzirom da, bez obzira na napadačke potencijale, niti jedan od njih dvojice nije zadnji vezni u svojoj idealnoj roli. Ovako je ulazak Garcie donio prirodniju podjelu i više slobode ovdje Fernandinhu pogotovo u kretanju bez lopte što je ovaj zamalo naplatio onom prilikom pred kraj poluvremena.
Bitne su dvije odrednice za prvo poluvrijeme i njegov tok:
1) mehanizmi izlaska iz presinga i kontinuiranog posjeda od strane Liverpoola; Gerrard se spušta između stopera, Coutinho prilazi po loptu, pa Sterling prilazi po loptu, bekovi daju širinu, Suarez i Sturridge izmjenjuju pozicije i uloge u kojoj jedan traži prostor između linija i time spušta barem jednog od dva srednja vezna Citya dublje prema obrani, a drugi traži prostor za loptu u for čime spušta obranu bliže Hartu što donosi i spuštanje ostalih linija Citya bliže svom golu. Dosta igrača ima jako puno slobode u kretanju, dobro nalaze prostor i stvaraju trokutove po terenu što povećava broj opcija za dodavanje i nastavlja posjed.
2) napadanje druge lopte. Nije savršeno pogođen izraz. Uglavnom radi se o položaju igrača i njihovom kretanju poslije svakog duela ili bilo koje duge lopte. Primjerice ide duga na Suareza; na njega izlazi Demichelis i ovdje govorimo o položaju Cityevih igrača, kao i Liverpoolovih u odnosu na taj duel. U velikom broju slučajeva sam duel nije najvažnija stvar već tko će uzeti odbijenu loptu ili kako će reagirati na prihvaćanje lopte jednog od njih - primjerice Demichelisa. Liverpool je u prvom poluvremenu ovo odlično obavljao. Igrači su redovito nudili opcije za zatvaranje što je omogućilo nastavak posjeda ili brzu tranziciju. Sama tema kad ovako o njoj pričam pomalo zalazi u apstraktne vode, sasvim sigurno će biti detaljnije obrađena nekim tekstom gdje se slikama bolje vidi o čemu je točno riječ.
2. poluvrijeme - Što se dogodilo Liverpoolu?
Liverpool je upao u zamku koju su si sami iskopavali više puta ove sezone. Ideja igre na kontre preko Suareza, Sturridgea koji se pozicioniraju u kanale između stopera i njegovog beka (postavlja popriličan rizik beku u odlasku prema naprijed) i Sterlinga koji je obavljao ulogu i u obrani i presingu, kao i tranziciji. Problem kod ovog što ne uspjevaju nametnuti ritam u poluvremenu. City gradi napad, neki Sakho oduzme loptu i sekundu poslije ide duga prema Sturridgeu i Liverpool ide u kontru sa dva-tri-eventaulno četiri igrača. U nekim situacijama ovdje će Sturridge primiti loptu, Liverpool će imati kontru - vrlo vjerojatno i dobru priliku. Problem je onaj drugih lopti, jer kod ovakvih okomitih lopti prema naprijed, ako tu nema jednog visokog i pokretljivog napadača koji će sam sa stoperom dobiti barem 50% duela i na taj način poslužiti kao centralna točka kontri, potrebno je osvajati druge lopte poslije duela koji nastaju dugim loptama na napadače, a Liverpool ovdje nije imao ljudstva niti uigran sistem. Previše puta Suarez je bio ovisan o sebi, previše puta City je prelako kupio ovu loptu i u vrlo kratkom vremenu resetirao napad. To je dovelo do kontinuiranog pritiska prema golu Mignoleta.
Za ovo ovdje nije samo Rodgers kriv. Treba pohvaliti pristup Pellegrinia. Iskoristio je slabije branjenje prostora iza i oko Gerrarda, pogotovo s Coutinhove strane; ovdje je puno ranije morao ući Allen. Udvajao je prostor oko bekova, posebno oko Flanagana preko čega je izašlo dosta ubačaja. Ovo je razumljiv rizik s jedne strane. Puno važnije je zaštititi sredinu, ali City je u nekoliko navrata prelagano radio 2v1 uz Flanaganovu stranu. Henderson je imao previše prostora za pokriti - previše je Liverpool dozvolio Cityu.
Gol za 2:2, igra se resetira. S jedne strane šteta za Pellegrinia, jer je mogao nastaviti s presingom. Nije tu bio toliko klasični presing u drugom, početku drugog barem, poluvremena od strane Citya. Igrači su se postavljali na linije dodavanja - više njih je izlazilo prema naprijed u ovo, a kako se više ni Suarez ni Sturridge nisu toliko nudili Liverpool je puno teže izlazio iz obrane posjedom. Logično, ovo dovodi do još koje duže lopte i bržeg osvajanja od strane plavih. Poslije gola, Pellegrini je izgleda odlučio da mu nema smisla riskirati previše. Remi je dobar. Možda bi ga i imali da Kompany nije poklonio onu loptu na volej Coutinha.
Poslije gola ponovno duboka obrana Liverpoola i napadi Citya. Dojma sam da je ponovno kasnio s izmjenom. Bilo je jasno da napadi Citya idu preko Flanaganove strane i da Coutinho ostavlja previše prostora svom igraču. Isto tako Moses je ulaskom i svježim nogama vrlo brzo ovdje suzio prostor.
Ovo je okvirno s taktičke strane. Imali smo nekoliko sumnjivih odluka suca - tri ili četiri (?) potencijalna penala, glupost Hendersona, ali to me ovdje ne zanima previše.