Uhvatili ste se mlaćenja prazne slame s tim vječnim diskusijama koji je 'veći' klub (što god to značilo).
Netko kaže da Chelsea ne bi bio to što jest da nije Abramoviča. Naravno da ne bi, ne treba biti genije za to zaključiti. Samo, zar je to argument za nešto dokazati ili je to nešto posebno negativno? Velika većina klubova povijesno svoje uspjehe duguje bilo novcu, bilo sposobnom menadžmentu, bilo kombinaciji jednoga i drugoga. Što ste mislili, da uspjeh dolazi besplatno,sam po sebi?
To je otprilike isto kao da ja sada kažem da Aston Villa (koju neki spominju kao krunski argument
) ne bi imala toliko naslova prvaka Engleske da im glavni klupski funkcioner nije bio William McGregor koji je glavom i bradom osnivač elitnog razreda engleskog nogometa i predsjednik FA koji je Villu tada učinio najjačim otočkim klubom (klasični i teški sukob interesa, btw) ili da bi Liverpool bio nula od kluba da Tom Williams onomad nije imao kesu punu zveckajućih novčića kojom je privukao apsolutnog genijalca Billa Shanklyja (koji do tog trenutka nije imao nikakve veze s Liverpoolom).
Ljudi imaju tendenciju da pljuju sve što se događa u modernom nogometu i klubovima unazad 10-15 godina te sve i svašta proglašavaju umjetnim, a glorificiraju sve što se događalo prije toga makar bilo isto (ili nerijetko gore/negativnije) od Abramoviča, šeika i sličnih. To su gluposti. Za 50 godina će se vjerojatno o današnjim vremenima govoriti kao o 'slavnoj prošlosti', a pljuvati sve što se tada bude događalo.
Okanite se tih besmislenih stavova. Mark Worrall ima sjajnu knjigu čiji naslov kaže "Making History, Not Reliving It". 
Usput budi rečeno, za one neupućene: procvat Chelsea Football Cluba (u modernoj eri) nije zapravo počeo s Abramovičem već s 'izvjesnim' Ruudom Gullitom koji je pokretač renesanse kluba s Bridgea. Da nije bilo Crnog Tulipana, vrlo vjerojatno ne bi Zola, Vialli, Di Matteo, Deschamps, Poyet, Lebouef, Desailly, Hasselbaink i gro drugih nikada vidjeli zapadnog Londona, a posljedično ni Abramovič. Pa šta je to, nešto nenormalno? Nešto čega bi se trebalo stiditi?
Chelsea ima bogatiju i slavniju povijest nego što svi kibici i "stručnjaci" bez argumenata pokušavaju već godinama prezentirati. Upišite u tražilicu imena poput Teda Drakea, Davea Sextona, Tommyja Dochertyja (Docherty's Diamonds) ili, u novije vrijeme, Kena Batesa. O igračkim asevima poput Jimmyja Greavesa ili Petera Osgooda da ne govorimo. Naravno, koga takva tematika zanima.
Eto, toliko od mene.