Meni najveću utjehu daju reakcije naših nakon pobjede protiv Španjolske.

Isto tako gledam karmički. Sve se nekako tako slaže. U skupini 2012 ispali nepravedno od Špa/Ita - koje su stigle do finala. Sad dobili Španjolce i poslali ih na Talijane. Karmički ispravno da doguramo mi do finala. Osim toga, kako je Island - reprezentacija koju je Ronaldo omalovažavao s ''mentalitetom malih'' u zadnjim sekundama poslala Portugal na jedinu reprezentaciju koja ima realne šanse izbacit Portugal u ovom dijelu ždrijeba - osim dakako Belgije.

Još jedna stvar je u tome da smo nakon 2008 onako nesretno ispali od one Turske kad smo bili u najvećem naletu. To su sve pouke koju Modrić. Raketa, Srna i dobar dio ekipe nose sa sobom.

Euforija und vjera u pobjedu - to je bilo neizbježno. Mislim, ne možeš s miješanom postavom bez Modrića pobijedit A elipu Španjolske i da to ne izazove euforiju, ekstazu i nerealna očekivanja u oduševljenom narodu.

Dogodilo bi se. Hrvatska ima dovoljno prijetnji zbog kojih će ostati s nogama na zemlji. Nikad dobili Portugal, nikad zabili gol Portugalu, Kristina, Nani, Quaresma. Portugal je bio polufinalist, finalist za razliku od nas.

Ima tu dovoljno motiva za dokazivanje - pored same želje za pobjedom. A i ako se svede na sukob između Kikija i Modrića - između superzvijezdom pogonjene momčadi i kolektivne momčadske igre, između napadačke uzdanice i sredine terena - rezultat bi trebao reflektirati postulate nogometne igre - kolektiv pobjeđuje ne pojedinac, tko dominira u središnjici - dominira igrom.

Mislim da su Portugalci dosta ispucali nesretnih promašaja, ali mislim da su naši bili nesretniji - također ispucani. Ja predvidio 2:1 s Furijom na poslu, pa me tjerali da predviđam za Portugal - bubnuo 3:2 za nas. Nadam se da ću gadno pogriješiti jer je opasno za srce. Puno rađe da završi 3:0. :D