nakon Poljske smo odigrali 9 utakmica s jačim reprezentacijama(Turska x3,Ukrajina x2,Engleska x2,Grčka x2),ostvarili smo 1 pobjedu,i to je razlog za veselje,brale najjači smo,najjači,ne može nam niko ništa jači smo od sudbine...doduše od Gruzije u Tbilisiju nismo al nema veze,igra osim s Turcima u Istanbulu bezvezna,al nema veze,Bilićeva taktička genijalnost koju forsaju mediji nije ništa drugo do nužda uzrokovana ozljedama Strinića i Lovrena i kukavičluk da se Pranjića i Pamića stavi na prirodno mjesto,a vraćanje oprobanog 4-4-2 sustava je svakako potez za anale jel tak?bravo Slavene,zbilja si genij,jedna pobjeda i sve se brzo zaboravi,i samo 1 od 9 zadnje 3g,i neodlazak na SP,i drugo mjesto u lošoj skupini,i remi s Turskom bez Sahina,Emrea i Turana,i spora i predvidiva igra,ma rasturit ćemo na EP...ko Dinamo u LP...al hej,Bilić je genijalac nakon jedne pobjede,zaboravit ćemo sve,i debakl U-21,i debakl U-20,i debakl U-17,i poraze od Gvatemale,Gruzije,Arabije,Azerbajdžana i sličnih velikana,i nepostojanje kampa,i prekrižene igrače polufinalista EP U-21,živio hrvatski nogomet....do sljedeće šamarčine....

prolaz protiv Turaka mi je drag većinom zbog moralnih nakaza iz Bešiktaša i Trabzona koji su izbacali Šifu ko kakvog šugavog psa na ulicu a Gabrića kod je maltene još bio u komi...