ne znam za vas ali ja nemam neki osjećaj da smo se osvetili tj da je sad pravda zadovoljena imam osjećaj kao da je to neka druga turska i ne tangira me jesmo ih izbacili ili ne, glavno da smo mi prošli.

onaj zamah koji smo tada imali na euru nam nitko neće vratit i tu utakmicu neću prežalit sve do trenutka dok se ne plasiramo dalje od četvrtfinala i osvojimo medalju, nije me briga koju. ako to ostvarimo tek onda mislim da mi neće biti žao onog otprije. to je zato jer sam imao itekako opipljiv osjećaj da smo tada bili zreli za medalju, šteta samo što se ne igra za treće mjesto na euru.

iskreno se nadam da se varam i da me osjećaj ovaj put kao i mnogo puta do sad vara, ali nemam neke velike nade da sad možemo napraviti veliki rezultat na euru pa ni prolazak grupe, tko god bio protivnik u njoj.

velim, nadam se da griješim, iako je velika i lijepa istina ovo što je bilić rekao, mi imamo skoro cijelu mladu repku u A repki sada, 9 igrača ako se ne varam i to je zalog optimizma, ali ono što me čini pesimistom je način na koji oni moraju doći do motivacije tj da ih se prvo mora popljuvati i stisnuti u kut da bi počeli gristi a to govori da ih bilić dosad nije dovoljno dobro vodio.

ako je suditi po prošlom euru, to bi se kroz pripreme trebalo promijeniti a i sam format natjecanja nije takav da se možeš razvlačit ko krepana mačka po terenu nego moraš ići na sto posto ili primiš gol. većina ekipa s kojima ćemo igrati će igrati napadački i tu nema spasa osim sto posto.