Portugal!
Svaka cast Santosu koji je skupio odlicnu momcad i uklopio ih u sustav igre te ih doveo do krova Europe.
Portugal koliko god nije imao srece u grupnoj fazi natjecanja toliko, ako ne i vise, ih je fortuna pomazila kroz knock-out fazu.
U grupi su pogadjali vratnice (Nani, Ronaldo iz penala), Mađari su im zabili 2 gola gdje je lopta mijenjala putanju nakon odbijanca i sve je mirisalo da i oni idu na "desnu" stranu kod ostalih velikana ali gol Islanđana u 95. im je donio "laksi" zdrijeb. I tu je sve pocelo ici njima u korist. Inferiornost protiv nas i onda jedan djelic nepaznje strinica, jedna kontra i gol 3 minute prije penala. Poljska, los ulazak u utakmicu ali jos jednom njihova zelja za tim trofejom i pobjeda u lutriji jedanaesteraca. Ronaldo i Nani rijesili Wales i na kraju poslastica - finale protiv domacina.
FInale u kojem im je malo tko davao sanse jer eto Portugal "se provukao" u finale koje "nije zasluzio". Fianle u kojem ce igrati igrac koji "laze o svom datumu rodjenja". Finale u kojem je sva medijska paznja bila usmjerena prema Ronaldu jer "jedino on moze napraviti nesto u momcadi Portugala". Finale u kojem nakon 25 minuta ostanes bez istog tog Ronalda, kapetana koji je zabio dva fantasticna gola Madjarima da bi uopce provukao Portugal kroz grupnu fazu, koji je u biti namjestio zicer Quaresmi za izbacivanje nas, koji je lovio igrace po terenu i nabijao im samopouzdanje kad je bila lutrija jedanaesteraca protiv Poljske i koji je s golom i asistencijom rijesio Wales. I tu je fortuna pomazila Portugal, Griezmanna su u dva navrata centimetri dijelili od pogodka da bi u 92. Gignac pogodio vratnicu! Ulaskom u produzetke Portugal je izgledao puno bolje, kao da su znali da su oni kraljevi u tih dodatnih 30 minuta. Iako su daleko najvise igrali na ovom EP, te im je svaka utakmica bila "biti ili ne biti" do samoga kraja ipak se moglo vidjeti kako su znali da "imaju" Francuze u koje se uvukla nervoza. Na kraju ce se reci da je presudio jedan trenutak briljantnosti Edera koji smirio visoku loptu (kao i sve druge otkad je usao na teren) i fantasticno pogodio, medjutim presudili su zajednistvo, odlicna igra pojedinaca i fantasticna igra kolektiva. Renato Sanchez je izasao s osmijehom na licu i vjerom u Edera koji ga je mijenjao i to je ta homogenost koja je Portugal dovela krova Europe.
Jos jednom bravo Portugal, bravo Fernando Santos!
Ostatak nogometne Europe ce imati novu priliku za 4 godine.