Nećemo sad preduboko u teorije urote, ali želio bih se ipak nakratko
osvrnuti na NEVJEROJATNU prigodnost ovakvog izvlačenja odnosno parova.
Too good for UEFA to be true - reklo bi se.
Dakle, Hrvatska-Turska - SHOW s Eura 2008. kao uvod za Euro 2012. Opet
smo sjeli nogometnim moćnicima na volej kao najbolji mogući izvor
zabave. Nešto poput onog novog izvlačenja s Englezima u kvalifikacijama
za SP.
Portugal-BiH - Još jedan atraktivni film o OSVETI. BiH igra odlično u
zadnje vrijeme, Portugal nosi Kristinu kao figu u džepu. Kristinu bi
većina voljela vidjeti na Euru, a za BiH neće roniti suze.
Irska - Estonija - Kompenzacija na koju Henry maše rukom. To su ljudi već spominjali.
Češka - CG - ovo mi se više čini kao par sređen na kraju jednadžbe.
Prirodno se nadovezuje. Ako prođe CG jedna nova nacija se pridružuje
Euru - a to je uvijek kuriozitet koji prodaje više kokica i sjemenki. A
Češka je reprezentacija s dobrom reputacijom čije ime uvijek dobro zvuči
na prvenstvima, ali u posljednje vrijeme - kakvu igru imaju i
prezentacije - nikome ne bi nedostajali na prvenstvu.
Ova prva dva para su sve složila ustvari (nas i Turke odnosno Turke i
nas odmah prve izvukli). Nema balkanskih trvenja i susjedskih incidenata
- Platini trlja ruke - ''pobjeđuje nogomet''. Nijedna druga kombinacija
ne osigurava ovoliku atraktivnost i smanjuje mogućnost incidenata izvan
travnjaka.
Mislim, na kraju krajeva uopće nije bitno kako je došlo do ovih parova.
Mora se priznati scenarij do naših tekmi već pomalo dosadnjikav jer je
dosta predvidljiv.
Bilić - opet amaterska greška - ulijeće u ruke UEFA-inog odijela za
marketing kao muha bez retrovizora (jer ga mediji i navijači normalno
optužuju za kukavičluk i rade mu presing) i najavljuje ''osvetu'' na sva
zvona - time motivirajući i homogenizirajući Balkance par exellance -
Turke. Sjetite se samo izjava Engleza prije gostovanja u ZG-u za SP - to
su sve bile samo riječi poštovanja za protivnika i ništa više (znaju
Talijani hrvatski mentalitet - opekli su se već dosta puta). Možda je
uletio koji sramežljivi ''voljeli bi se osvetiti ako budemo u
mogućnosti''. Pročitajte sad izjavu pomoćnog trenera turske
reprezentacije naspram Bilićeve i uvidite tu zrelost u psihološkoj
pripremi utakmice. Istom se ne dolijeva ulje na vatru hrvatske želje za
osvetom, a mobilizira ''čitava nacija''.
Hiddink će postaviti točan zadatak presinga - flaster na Modrića i
inzistiranje maksimalnog pritiska na Striniću makar morao raditi neke
čudne rošade za to. Druga točka pritiska ide sigurno na Vukojevića ako
bude igrao. I treća točka je Lovren - koji ne iskazuje sigurnost iz
Lyona u reprezentaciji. Teoretski - to su naše točke pucanja. To bi skužio i slabiji ''mag'' od Guusa.
Turski igrači su u prosjeku brži i agilniji od naših - stoga će kriterij
suca možda biti i presudan faktor ovih dvoboja. Ako se bude dopustila
grublja igra gdje možemo koristiti prevagu fizičke snage onda imamo
nešto s čime raditi. (pod potonjim ne mislim na nešto poput pristupa
onog ćelavog klauna Webba jer Turci će sigurno već u prvoj tekmi
napraviti najmanje par startova za žuti). Imali smo velikih problema baš
zbog njihove mobilnosti u Austriji + dobri su tehničari. Ništa osim 442
i GORDOG nastupa nam ne može donijeti išta dobro u ijednom od dvoboja. Sustav ne
presuđuje, ali jest jedan od faktora koji doprinose ishodu presude. Turci obožavaju, kao i Grci kad im protivnik igra mic-po-mic kao Hrvatska. Kako su osvajali teritorije, tako igraju i nogomet. Upravo zato ne mogu ništa protiv gorde Njemačke koja samo trči i gazi i tempo-tempo-tempo. Naši moraju učiti od Njemačke i prestat igrat kao babe. Jer dede uvijek naguze babe (da budemo tako sirovi) - kako se zorno demonstriralo u Pireju.
Navijat ću za BiH i Irsku. Ali bojim se da BiH nema dovoljno dobru
obranu - općenito, a sad još manje. Ne mogu oni zabit koliko Portugal
može zabit njima. Nemam ništa s Estonijom, a kod CG i Češke sam skoro pa
neutralan. S jedne strane bilo bi mi drago i da tako mali Crnogorci
osjete kako izgleda sudjelovanje na velikom natjecanju, a s druge strane
bi mi jednako bilo drago da njihov savez proguta ciglu nakon što su
onako postupili s Cicom. Bilo bi mi žao naroda, ali DA - volio bih
vidjeti Deju kako plače. Česi su mi općenito dragi, ali igraju
dekadentan nogomet - jednostavno nisu zanimljivi.
Mislim da je za Bilića sasvim lijepo to poetsko zatvaranje kruga s
Turskom. Ili krug kreće u uspon spiralom ili se zatvara u mrtvi krug.
Treće nema. Kako u životu, tako i u nogometu. Sanjam u sebi trijumfalno
razbucavanje Turske već u gostima (3:0 - brat bratu dosta) na krilima
osvete, ali predmnijevam da će bit teška patnja i muka do kraja - nešto
tipa dva remija pa penali.
P.S.
Toplo se nadam da neće igrati Jelavić pa da na nabačaj (u stilu 89% gola) super-motivirnog Srne i/ili Perišića u formi - slučajno zabije glavom nešto što bi i Sivonjić zabio. Jer onda će ga pojedini trubaduri iz određenih medija napumpavat do besvijesti, a on jednostavno nije dovoljno kvalitetan za hrvatsku reprezentaciju. Vrijedi isto i za Kalinića (koji mi je i puno simpatičniji čovjek) - iako je on za pola koplja ispred Nik'ce. ''Nije bitno ako ga zabije'' - pomislit ćete vi. Ali igraju se dvije utakmice i ako nogometni bogovi daju - Euro. Tako da - bitno je.
[uredio Dropshotski - 14. listopada 2011. u 02:29]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...