Ne bih više vrtio kombinacije, ali evo mogu nabrojati nenogometne
razloge zbog kojih gajim optimizam (upozorenje: radi se o tzv.
praznovjernim nategnućima, ali hej - što god pomaže da se umiri nervoza
iščekivanja):
1. Hrvatska je uvijek na velikim natjecanjima išla dalje kad je dobila 1. utakmicu.
2. Statistički gledano imamo više mogućnosti/kombinacija za proći dalje nego Talijani
3. Nikad nismo izgubili kada nam je sudio Wolfgang od staroga Starka sin
4. Koliko se sjećam nikad nismo još igrali službenu sa Španjolcima, ali
prijateljske smo igrali ovako: pobjeda - poraz - remi - poraz... (ukupna
gol razlika 5-4 za Španjolce) i naravno sad po rasporedu slijedi opet
naša pobjeda.
5. U zadnjoj prijateljskoj tekmi protiv Španjolaca pobijedili su zbog
previđenog/neregistriranog vjerojatnog gola Nike Kranjčara kada nije
bilo jasno je li Reina obranio preko crte ili na crti. Vrijeme je da
nam se vrati taj gol.
6. Kad bi hrvatski nogometaši odigrali lošu tekmu redovito su sljedeću
tekmu popravili i bili bolji - na turniru uvijek gledaš da popraviš ono
što nije bilo dobro iz prošle tekme i u tom smislu su nam relativno
neefikasni Talijani dobro sjeli pred Španjolce.
7. Ako jedna momčad uspije izjednačiti s 25 minuta dobre igre na tekmi
protiv Talijana koji su remizirali sa Španjolcima - znači da se radi o
jakoj momčadi i postavlja pitanje - što tek mogu ako odigraju 90. dobrih
minuta.
8. Po recentnom iskustvu - u posljednjem međunarodnom natjecanju na
europskoj razini prije nego isto promijeni format - momčad koja ima Srnu
za kapetana - osvaja.
9. Sve momčadi (a pod
sve mislim na Rusiju) koje su zabile 4 gola u jednoj utakmici na ovom prvenstvu - ispale su u zadnjem kolu grupne faze s porazom.
10. Hrvatska ima povijest snažnog otpora, svladavanja Španjolaca u
kolektivnim sportovima kad su Španjolci kandidati za titulu ili aktualni
svjetski prvaci - jednostavno su nam nesimpatični kad misle da su Bogom
dani.
11. Talijani su svojim provalama o 2-2 uvjerili čitavu Europu i pola
svijeta u atraktivnost tog ishoda umnožavajući mogućnost takvog ishoda
po zakonima kolektivne svijesti i aktivne izgradnje dijeljene
stvarnosti.
12. Priča se da španjolski vezni red ima fobični strah od svega vezanog
za Milu Kitića i Pixarovo Čudovišta iz ormara. Mi imamo Ivana Rakitića i
Ognjena Vukojevića.
13. Hrvatska je posljednji put imala ovako učinkoviti napad na dalekom EP-u 1996. u Engleskoj i već sad ima bolju gol razliku.
14. Ove godine su Barcu i Real izbacili Premiership i Bundesliga, a to je uglavnom sastav naše repke + Primera - što je ohrabrujuće.
I to je to. Nategnute činjenice su neumitne.
Idemo dobit/remizirat to.

[uredio Dropshotski - 18. lipnja 2012. u 02:45]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...