meni je to s grcima skroz ok. nije bitno kako dolaziš do rezultata odnosno prolaza.
uspjeh opravdava mjere s kojima si došao do istog/istih.

zato mi recimo idu na živce ovi iz bayerna. oni jesu objektivno gledano bolje igrali ali nigdje ne piše da se ne može do titule/pehara na drugačiji način pa makar to neki zvali antinogometom i sličnim izrazima.

mi smo grčku lekciju shvatili i pretočili smo je u prolaz protiv turaka.

Pa ne može se baš uspoređivati Chelsea s Grčkom.

Ali ne kažem ja da im treba zabraniti igrati. To je samo moja preferenca.

Raznolikost igre je temeljno OK, ali s Grcima su to obično uvijek mučionice.

A ti uživaš u grčkim tekmama, Mick? Iskreno.

ne, nisu grci chelsea...nisu oni to ni u najluđim snovima ali kad kao ekipa znaš da nemaš tehničare poput brazila i napad poput nijemaca onda jednostavno sve podređuješ kolektivu i igraš onako kako možeš i znaš. jasno mi je da je recimo catenaccio u usporedbi s onim što igraju grci nešto poput kamikaze strategije japanaca u 2. svjetskom ratu.

nas su grci svojom prepoznatljivom igrom ostavili iza sebe. ma nije uopće bitno kako dolaziš do cilja, bitan je učinak. po pitanju toga možemo nešto naučiti od grka, pogotovo smo to mogli u prošlosti. uzmi recimo tekmu protiv brazila na sp-u 2006. da smo tada igrali neku grčku varijantu i parkirali dva autobusa ispred svojih vrata, možda bi smo uzeli bod. samo što to nama ne leži, niti smo mi s našim igračkim kapacitetom primorani tako igrati sve dok imamo igrače kakve smo dosad imali i kakve ih imamo.

ne uživam ja u tekmama s grčkom participacijom, nipošto. takve tekme bi trebao svatko gledati tko ima problema sa snom. to su obično prave uspavanke, taktičko mudrovanje i mrcvarenje svakog gledatelja koji je željan "pravog" nogometa i nadmetanja. nisu grci izmislili takav način igre, talijani su mu izumitelji i dugo su ga prakticirali s razlikom da su talijani dakako imali više opcija u svakom redu. obično bi zabili gol i digli zid do kraja tekme. takav stil igre je legitiman, nije to lijepo za gledati ali ako to daje uspjeha, zašto se limitirane ekipe poput grčke ne bi oslonile na to. dalo je ploda u ne tako davnoj prošlosti. na ep-u 2004. to je savršeno funkiconiralo.

tip na grcko iskustvo i autobus.(mada im Čazmatrans protiv mocnih Polaka i Ceka nece ni trebat)..jedini u ovoj grupi znaju igrat na rezultat
ipak Rusi i Grci...a Polaci treci  ..Ceki zadnji

čudno da Chiotisa ne uzeše, pa ovaj Chalkias je neko vrijeme bio i drugi izbor u PAOK-u, Tziolis je imao mizernu sezonu, ali znao je bit dosta koristan. Zato ima još mjesta za veterane Karankounisa i Lyberopoulosa. Uglavnom momčad koja zna kazniti greške.

Za portal tacno.net sam napisao duzu najavu za EP koje će ići u četiri nastavka. Evo prvog u kojem je neki mali uvod, te najava grupe A.





Euro 2012 – uvod i grupa A

Najljepše su ove parne godine. U odnosu na siromašne i sušne neparne godine, parne dođu kao bogata žetva. Jednom se zalomi Svjetsko prvenstvo u fudbalu, a naredni put Evropsko i Olimpijske igre, pa tako u krug. Volimo parne godine, više nego neparne za bar toliko koliko nam užitka donese jedno Evropsko nogometno prvenstvo.

Da moram navesti omiljeno sportsko takmičenje, ne bih puno dvojio. Evropsko prvenstvo u fudbalu meni je bez premca najinteresantniji sportski događaj. Prvo jer je u pitanju fudbal, drugo jer je koncetracija kvalitete najveća moguća i treće, unaprijed izostavi mogućnost neke otegotne okolnosti za nas pasionirane ljubitelje sporta, koji se prošlih vremena i događaja prisjećaju po utakmicama koje su bile aktualne u taj vakat. Za razliku od nekih Svjetskih prvenstava ili Olimpijskih igara, evropske fudbalske smotre ne mogu se desiti u nekoj desetoj vremenskoj zoni, na nekom dalekom i egzoitčnom merdijanu, već su uvijek tu negdje kod nas, da užitak prime time sportskog programa nikad ne izostane.

Vrijeme iščekivanja je pri samom kraju, posljednje dane do prve utakmice brojimo skoro pa jednocifrenim brojevima. Kad s centra Nacionalnog stadiona u Varšavi krene prva lopta mi ćemo moći početi uživati, ali domaćin će tek tad bar na malo odahnuti. Nijedno prvenstvo do sada nisu pratili ovoliki organizacijski problemi. Stadioni su se izgradili, to niko i nije sumnjao, ali prateće infrastruktura ostaće upitna do posljednjeg dana. UEFA je valjda znala u šta se upušta. Nama koji ćemo prvenstvo pratiti s udaljenosti od par hiljada kilometara ništa neće smetati, ali oni koji krenu na lice mjesta sigurno će doživjeti svašta.

Poljska i Ukrajina, na sportskom planu imat će samo jedan pravi zadatak na prvenstvu kojem su domaćini, a to je nedopustiti da se ponovi prošli Euro u kom su oba domaćina (Austrija i Švicarska) već u grupnoj fazi napustila takmičenje. Domaćini imaju svojih aduta i osim one klasične prednosti koju nosi igra pred domaćim gledateljima.

Već najmanje dvije godine sa svih strana nas zapljuskuju prognoze kako će o prvaku odlučivati veliki trolist, raspojasana Furija sa Pirneja, nemilosrdni i rastrčani Elf, te vječni holandski naivni umjetnici u narančastom. I ptice na grani znaju da nema drugog mogućeg prvaka osim onog kojeg mogu dati veliki favoriti Španija, Njemačka i Holandija. Ne leži vraže, ovo je ipak fudbal, a tu nema pravila, niti favorita. Na Euru se ne smije napraviti skoro pa ni jedan pogrešan korak. Euro je izuzetno nezgodno takmičenje koje u kolopletu zakonitosti koje i obično nosi fudbal daje rulet na čijem kraju pobjednik često bude neko kome se prije početka nisu davale neke posebne šanse.

Euro pamti slavlje Danaca koji su na završni turnir 1992. došli pukom igrom slučaja, politike i sreće, te od potpunih autsajdera se u dvadesetak dana pretvorili u goropadne prvake. Grčka priča iz 2004. godine ostala je pak jedna od najnevjerovatnijih bajki ikad ispričanih u sportu uopće. Ko se tome uopšte nadao? Tako se nemojte puno iznenaditi ako na završni meč pred tribine Olimpijskog stadiona u Kijevu ne istrči niko od proklamovanog trojca, već neko drugo društvo. Nismo li baš ove godine u Ligi prvaka dobili prvaka kojeg niko nije očekivao, a tako je skoro svake druge godine.

Najbolje je za početak uzeti godišnji odmor, odkazati sve obaveze, kupiti rezervni tv prijemnik, prije juna eventualno popraviti neki zaostali pokvareni zub, za svaki slučaj snimiti EKG snimak srca. Ništa nemojte prepustiti slučaju.

 

Grupa A – Domaćini i društvo po mjeri

 

Kažu da se bolje roditi bez one stvari, nego bez sreće. Poljaci su sreće prilikom ždrijeba imali za dva života i tri velika takmičenja. Na Euru sigurno nema loše reprezentacije, ali postoje jake i još jače. Grupa A stvorena je po mjeri domaćina i njegove ambicije da prođe u naredni krug. Nepredvidljivi i često nedorečeni Rusi, defanzivni Grci, te Česi koji su znali i za bolja vremena. Poljaci sve imaju u svojim rukama.

Poljska reprezentacija godinama muku muči sa naizgled bezazlenim problemom identiteta. Slavna vremena ostala su u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, a danas nema ništa poljsko u nogometu, uspješno i orginalno. Kako treba izgledati igra crveno bijelog nacionalnog tima, koja je naša filozofija, pitanje je koje neuspješno Poljaci sebi postavljaju već neko vrijeme. I kad su sami skoro odustali od mozganja, odgovor im je besplatno našao dobri čovjek Jurgen Klopp. Klopp je u nekolike sezone u Dortmundu isklesao čitavo umjetničko remek djelo, pravi spomenik modernog fudbala i to sve koristeći neke nove, do sad neoprobane materijale. U svoj pobjednički tim po mjeri nekih novi vremena Jurgen Klopp ugradio je i tri važna poljska segmenta. Dortmundska Borussia model je po kojem poljski selektor Franciszek Smuda nastoji izgraditi svoj pobjednički stroj koji bi trebao nadjačati konkurenciju u grupi A.

Golmani su iznimka iz pravila. Poljaci su u posljednjih desetak godina stvorili niz sjajnih golmana. Prekjučer je bio Dudek, jučer Boruc, a danas je prvo ime Wojciech Szczęsny. Arsenal je s njim u potpunosti pogodio, a konkurenciju u reprezentaciji mu čini cijeli niz evropski relevantnih golmana.

Sredina obrane bi mogla biti problem. Za njegovo rješavanje digla se cijela nacija, te uz pomoć samog predsjednika Republike nautaralizirala stopera francuskog Sochauxa Damiena Perquisa. Glavno ime zadnjeg reda je prvi od tri dortmundska kotačića, odlični desni bek Łukasz Piszczek. Piszczek je sjajan bek iza kojeg je odlična sezona u kojoj je i zatvarao u obrani, a često stizao naprijed, asistirati i zabijati. Velika snaga.

Vezni red je bolji od obrane. Energije ima dovoljno, ideje i kreacije nešto manje. Oni koji više prate francusko prvenstvo dobro znaju Dudku i Obraniaka. U bundesligašu Mainzu hljeb zarađuje Eugen Polanski, a glavni igrač je drugi miljenik Westfalena, kapetan ove vesele družine, Kuba. Jakub Błaszczykowski krilo je jednake snage i za destrukciju i za napad. U najboljim godinama, pun samopouzdanja nakon dvije trijumfalne godine u Borussiji, spreman je da svu pozitivnu energiju prenese na ovaj nacionalni pohod na domaćem Euru.

Glavna opasnost protivnicima prijeti od prve zvijezde ove reprezentacije Roberta Lewandowskog. Najdraži sin Jurgena Kloppa ima 23 godine i u dvije dortumdske sezone dotakao je samo nebo. Niko od tog štrkljastog pojačanja iz Lech Poznana nije očekivao da će u tako kratkom periodu ući u oči svakom treneru na svijetu. Robert je skoro pa savršen napadač. Odlično se kreće, zabija glavom, lijevom i desnom nogom, odlično asistira. Uštopati Lewandowskog znači zaustaviti i Poljsku, a to neće biti lako.

Poljaci će lakše igrati protiv ekipa koje vole držati loptu i napadati. Nedostatak kreacije obično uslovi prepuštanje lopte protivniku, a šansa se traži u brzoj transformaciji i kontri. Profil ekipa u grupi ne ide u korak s tim, ali ne može baš sve biti savršeno.

 

Rusija je bila hit prošlog Evropskog prvenstva. Posljednje majstorsko dijelo Guusa Hiddinka mogli smo gledati prije četiri godine. Utakmica u kojoj su Rusi izbacili Hiddinkovu Holandiju bila je nešto najljepše što smo te godine mogli vidjeti. Andrei Arshavin igrao je najbolji fudbal karijere, a u sjećanju ostaje reprezentacija koju se moglo gledati i uživati. Preko Španije u polufinalu se nije moglo, ali to i onako niko nije ni očekivao. Očekivao se plasman na naredno Svjetsko prvenstvo i tu je puklo. Moćnu Rusiju sa velikim Guusom na klupi izbacila je mala i nejaka Slovenija. Hiddink je ostao zakopčan, igrači daleki kao i obično, a Slovenija je dobacila do Južne Afrike.

Nakon Hiddinka Rusi nisu puno lutali, angažovali su najbolje rješenje. Dick Advocaat je Holanđanin kao i njegov prethodnik, već je s dosta uspjeha radio u Rusiji, a od slavnijeg prethodnika i manje košta. Britkih ideja i s dosta odlučnosti u stavu odlično dođe uvijek pomalo zaspalim Rusima.

Zbornaja komanda je objektivno najjača u ovoj grupi, te bi se morala plasirati dalje. Skoro cijela reprezentacija igra u odličnoj ruskoj ligi, a većina u dva najjača kluba, Zenitu i CSKA. Znači, svi sve znaju, uigrani su do besvjesti, a to često zna biti presudno.

Na gol se nakon dosta problema s povredama vratio odlični Akinfeev, iako je i Malafeeve izuzetan golman. Rusi sa tom pozicijom nikad nisu imali probleme, od legendarnog Leva Yashina, preko Rinata Dasayeva, sve do danas.

Obrana možda nije zvijezdana, ali je za to uigrana ko malo koja linija u svijetu nogometa. Sergei Ignashevich i Aleksei Berezutskiy već skoro deset godina zajedno igraju u moskovskoj CSKA. Ovaj put nedostajat će drugi blizanac Berezutskiy, Vasili, kojeg je povreda kuka odvojila od reprezentacije. Najjača karika u zadnjem redu je odlični desni bek Zenita Aleksandr Anyukov. Zadnju četvorku zatvara bivši igrač londonskog Chelsea, lijevi bek Yuri Zhirkov.

Vezni red je polivalentan, odličan u oba smjera. Glavnu riječ vodi trojac iz Zenita koji između sebe odigrava zatvorenih očiju. Veteran Konstantin Zyryanov i Igor Denisov čuvaju leđa Roman Shirokovu, najboljem u ovoj sezoni. Shirokov bi mogao biti jedna od zvijezda ovog prvenstva, što je dao naslutiti izvedbama u Ligi prvaka ove godine.

Rusija kao i Advocaatova domovina Holandija leti na krilima, a to obično znači glavne uloge za mladog i nezgodnog Alana Dzagoeva i prvu zvijezdu i kapitena Andrei Arshavina. Arshavin je u Asenalu kritikovan zbog defanzivne nebitnosti, ali u Zbornaji se zna ko kosi, a ko vodu nosi.

Ispred će trpati Aleksandr Kerzhakov, klasičan predator omanjeg rasta. Kerzhakov je noćna mora za čuvare, jer zna sve, a prgav je kao malo ko. Na klupi će svoju priliku čekati povratnik s otoka Pavlyuchenko i nova zvijezda Fulhama, odlični Pavel Pogrebnyak.

Rusi možda nemaju zvijezda u rangu Ronalda, ali imaju odlično izbalansiran tim, bez nezamjenjivih igrača, kojeg vodi prekaljeni stručnjak, dokazan u radu s Rusima. Ne bih se kladio protiv njih, sad djeluju ozbiljnije nego prije četiri godine.

 

Grčka i da se nije kvalifikovala bi bila velika priča ovog prventva. Tolika je zapravo ostavština 2004. i prvenstva u Portugalu. Niko nikad nije tako dobro uspio prilagoditi igru svog tima vlastitim kvalitetama, a prikriti evidentne i dominirajuće slabosti kao što je to s Grcima radio trenerski mag Otto Rehhagel. Danas vjerovatno na trenerskim školama se proučava predmet pod naslovom „Otto i Grci – kako u mjesec dana pokoriti Evropu“.

Otto je postao Bog, ali kod Grka se takvima prije ili kasnije krene zviždati, znate to ako ste bar malo zašli u antičku mitologiju. Kakav je to Bog koji ne polaže više na estetiku?! Nakon devet godina obilježenim sjajanim Njemcem, Grčku je preuzeo Portugalac s grčkim godinama u nogama, Fernando Santos. Odmah je obećao napadački fudbal, više od tri gola po utakmici i ovacije sa tribina. Nije dugo trajalo, Santos je brzo revidirao stavove i vratio se Ottovom prokušanom modelu.

Grčka igra na prvi pogled najsterilniji defanzivni fudbal, kojem je glavna odrednica izazvati drijemež kod svih prisutnih, te onda u mraku prvog sna zabiti pobjednički gol. Način na koji su jesanas slistili Hrvate najbolje govori o tome koliko je i današnja Grčka sposobna ovaj pakleni plan provoditi u dijelo. Iako su tačno znali šta ih čeka sinovi Slavena Bilića dopustili su da sredinom drugog dijela zadrijemaju na sekund. Brzo je bio minus od čak dva gola, a sreća izgubljena kao u nekom antičkom labirintu.

Obrana je jači dio tima. Na golu je žilavi Tzavros koji se ove godine nije proslavio u Palermu, ali u reprezentaciji bi trebao biti siguran. Takva je zadnja linija, visoka, jaka i neprelazna. Grčka obrana ušla je već lagano u zbirke fudbalskih bajki, a ova generacija ne bi trebala puno zaostajati.

Desni bek Torosidis i lijevi naturalizirani Jose Holebas odlična su bočna kombinacija. Upakovani sa dva mlada i visoka bundesligaška stopera Sokratisom Papastatholoulusom i Kyriakosom Papadoloulusom čine vrlo moćan zadnji red. Podrška s klupe nama taj potencijal, ali je iskusna i provjerena u stotinu ratova.

U veznom redu zaostala su dva ratnika iz prethodnih bojeva. Katsouranis i Karagounis još i danas vedre i oblače u svom Panathinaikosu, a ni reprezentacija se ne zamišlja bez njih, iako su davno prošli zenit. Danas je bolji visoki zadnji vezni Tziolis, a posebno mlada zvijezda Sotiris Ninis. Ninis je brzanac i kreativica kakvog ne očekujete u ovoj ekipi. Njegova vizija, mladost i posebno dalekometni udarac trebala bi biti glavna uzdanica Grka na Euru. Ninis će poslije Eura sigurno put neke likvidnije zemlje od svoje domovine.

U samom vrhu napada izdvajaju se tri rješenja, tri zmije otrovnice za konačne ujede, sposobne i najjače odvući u nemoć i smrt. PAOK-ov brzanac Salpingidis odlično se nadopunjava sa kultnim igračom Celtica Georgeosom Samarasom. Salpingidis je klasična zmija, vreba iz prikrajka cijelu utakmicu dok ne zgrabi pravu priliku. Samaras je klasa koja je po mnogima trebala sjati više i bolje, posebno u reprezentaciji. Zmijsko gnijezdo u napadu zaokružuje Theofanis Gekas, prekaljeni bundesligaški napadač koji je u tridesetim godinama dogurao do neuglednog turskog Samsunspora. Gekas je uvijek izgledao kao antizvijezda, ali je uvijek i zabijao. Tako će biti i na Euru.

Od Grka niko ne očekuje spektakl, ali ne bih se iznenadio kad bi na račun nekog naivnijeg prošli u drugi krug. Naivnih u ovoj grupi bi se moglo naći, tako da Grčke šanse nisu zanemarive.

 

Češka je uspijela doći do Poljske i to je za njih danas evidentan uspjeh. Igre koje su prezentirali u kvalifikacijama nisu nešto što zahtjevnu prašku publiku može dignuti na noge. Poslije sjajne generacije koju su predstavili na Euru 1996 i koja je trajala sve do Eura 2004, Česi su u značajnom padu. Standardi koje je postavila pomenuta zlatna generacija mnogo su viši od dometa aktuelnih junaka. Svi se sjećamo Nedveda, Bergera, Kolera i društva koji su zenit imali prije osam godina i koji su da je sreće bilo tada trebali kročiti na sami vrh.

Period iza zlatnih generacija, obično je i bez izuzetaka manje zlatan, čest i siv, trnovit i bolan. Pored odličnih rezultata u mladim kategorijama Češka nije uspjevala složiti opasniju prvu reprezentaciju. Nivo igrača nije više taj, a preostale zvijezde više su prateći svirači nego frontmani.

Više slučajno, nego planski na klupi se stvorio Michal Bilek, mladi trener bez inostrane afirmacije. Ni njemu nije krenulo dobro, ali se u toku posljednjih kvalifikacija desilo nešto što bi moglo biti presudno. U Češkoj ligi rasla je i narasla Viktorija Plzen, koja je ove godine u Evropi dobila je i međunarodnu reputaciju. Plzen je u niz sezona izgradio atraktivnu i potentnu ekipu koja napadačkim pristupom osvaja protivnike, ali i gledatelje. Brza igra po krilima, klasična češka kombinatorika i napad pod svaku cijenu, ostavili su sve bez daha. Bileku nije trebalo puno da sve to samo iskopira u nacionalnom timu.

Češka je danas kostur Viktorie Plzen garniran sa afirmiranim internacionalcima. Golman je najveća zvijezda. Petr Cech veliki je dužnik sa posljednjeg Eura gdje je sam Čehe izbacio iz takmičenja, tako da će ovaj put biti dodatno motiviran. Završetak sezone u Chelseau bio je kao iz snova, tako da ponovno probuđeni majstor pun elana dolazi na prvenstvo.  

Obrana nije očaravajuća. Bekovi su bolji dio. Desnu stranu pokriva zanimljivi Theodor Gebre Selassie. Prvi tamnoputi Čeh u reprezentaciji, od oca Etijopljanina i majke Čehinje, vrlo dobri bek novog prvaka Libereca. Lijevo je najjači adut zadnje linije Michal Kadlec iz njemačkog Bayera. Kadlec je stabilan bek, bolji kad krene napijed, odličnog udarca i centaršuta. Stoperski dvojac Hubnik – Sivok slabiji je dio obrane. Prvi ima iza sebe jako lošu sezonu u Herthi gdje je lutao od prvog tima, preko klupe, do tribina i nazad, a sve završio ispadanjem iz lige. Drugi nije briljirao u Besiktasu.

Kvalitet tima kao i obično odlučuje vezni red, srce svake ekipe. Ako tu Česi dožive potpunu afirmaciju, možda ovo neće biti loše prvenstvo po njih. Jaroslav Plasil nekad je bio čudo od djeteta, danas je tek prvoligaški igrač u Francuskoj. Iza plavokosog veznjaka dosta je korektnih sezona, ali nikad nije zasjao ovako kako se predviđalo. Uz njega trči stameni Hubschman, defanzivac Sahtara.

Glavni igrač Čeha miljenik je nacije, plemeniti veznjak Arsenala Thomas Rosicky. Iako je došao da zvijezdanih visina odigravši nekoliko velikih sezona, Rosicky je pomalo kao Plasil ostao nedorečen i bar stepenicu ispod potencijala kojeg je obećavao.

Puno će zavisiti i od ostalih snaga u veznom redu. Petr Jiracek i Jan Polak su već Plzen zamjenili Wolfsburgom, a punu afirmaciju tražit će na prvenstvu. Do kiparske lige dobacio je Jan Rezak.

U vrhu napada opet će biti mjesta za starog znanca Milana Barosa. Zabije dva gola, pa zbog povrede izostane dva mjeseca, vrati se odigra par utakmica, pa se opet povrijedi. Tako iz sezone u sezonu preživljava nekad velika zvijezda, a sada prvo ime ofanzive Galatasaraya. Česi igraju sa samo jednim napadačem, tako da će priliku iza Barosa čekati dva Thomasa, Necid i Pekhart. Jedan se afirmisao u Rusiji, a drugi iza sebe ima dobru prvu sezonu u Nurnbergu.

Iako me prijatelji iz Praga uvjeravaju u suprotno, za Čehe nisam optimista. Najbolje od svega je saznanje da su kroz istoriju uvijek na Evropskim prvenstvima dosezali svoj maksimum, pa se tako nadaju da će biti i ovaj put.

 

Prognoza grupe A

1. Rusija
2. Grčka
3. Poljska
4. Češka

bravo riki, odlična analiza

Svaka čast Riki.
Šta se tiče Čeha, ja ne mogu vjerovat da im je Milan Baroš još uvijek prva špica jer Tomaš Necid je po meni bolji, mlađi i igra u boljoj ligi i klubu. Ima samo 23 godine i stvarno je odličan igrač, ne zaslužuje klupu.