Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 5.
Ako će šta baciti sjenu na ovo odlično prvenstvo, biti će to navijački neredi i sigurnosna situacija po gradovima u Poljskoj i Ukrajini. Kako je moguće da ništa slično nismo doživljavali na niz prošlih velikih fudbalskih događaja i kako je moguće da policija ostaje nemoćna, ostaće za analizu onima koji se više bave van fudbalskim dešavanjima. Današnja utakmica Poljske i Rusije imala je vatrenu kulisu na ulicama glavnog grada Poljske i po mnogo čemu u drugi plan bacila dešavanja na travnjaku.
Deja vu Cech (Grčka – Češka 1-2)
Već sam postao dosadan sa pričom kako nema loše utakmice na ovom Euru, kako svaka ima neku svoju unutrašnju energiju, dramaturgiju, ljepotu. Grci i Česi, objektivno limitirane ekipe, odigrale su jako zanimljivu utakmicu, punu momenata koje bi valjalo istaći i dešavanja oko kojih će se pričati narednih dana. Češka pobjeda ostvarena je čudesnim startom, a grčevito je branjena do posljednjeg trenutka. Grčki poraz krenuo je i prije početka utakmice, a nastojao se izbjeći neviđenom borbenošću i željom cijelog tima.
Prve utakmice, povrede, kartoni, loši i dobri igrački nastupi uslovili su da obje ekipe u drugu utakmicu uđu igrački znatno izmjenjene. Grci su ostali bez prvog stoperskog para, što je zahtjevalo čitav niz tumbanja u sastavu, a na kraju epilog imalo u dva primljena gola u prvih šest minuta. Jiracek je s desne strane uletio iz drugog plana, ušao u prostor između stopera i beka, te zabio bez problema. Grci se nisu ni snašli, ponovo je pala lijeva strana. Holebasa nije bilo nigdje, Gebre Selassie je marširao u velikom stilu, a Pilar je u padu zabio drugi gol na prvenstvu.
Češki start iz snova korespondirao je s potpunom dezorijentacijom u redovima Grka, a da im ni sreća ovaj put nije saveznik potvrdila je i povreda prvog vratara. Grci su nekako dogurali do poluvremena, a onda je uslijedila već viđena transformacija. Grci su u drugom dijelu bili jedna druga ekipa ili je pak Češka u nastavku sebi pucala u nogu, metak ili više njih?! Rosicky je zbog povrede morao ostati u svlačionici, a Česi su bez njega ipak neka druga ekipa u pogledu organizacije igre i kombinatorike.
Čuvati prednost od 2-0 nije dobro ako vjerujete starim fudbalskim mitovima i legendama. Posebno nije dobro na ovom ludom prvenstvu. Nije prošlo ni deset minuta drugog dijela, jednu laganu loptu s lijeve strane Petr Cech je na vrhu kaznenog prostora čekao i čekao deset dugih godina, bar se tako činilo. Čekao i dočekao je nespreman. Lagana lopta prošla je nekim čudom kroz Petrove ruke i odšetala do klasičnog napadačkog lešinara Theofanis Gekas, koji takvu priliku nikad nije promašio. Nije ni ovaj put, tako je novi povratak u utakmicu otpisanih, ali nikad predanih Grka tek mogao početi.
Klasičan deja vu utakmice sa Turcima s prošlog prvenstva. Gledajući Cechovu današnju grešku siguran sam da se u očima nekog vatrenog navijača Bayerna ili Barce zavrtile suze u očima. Kako li je samo Cech branio u Ligi prvaka, a kako li sad pogriješi.
Do kraja su češke minute bile duge i teške. Samopouzdanja kod Čeha je bilo manje, nego likvidnih sredstava kod Grka zadnjih godina, a to nije dobar znak. Svaki centaršut Karagounisa i društva dočekivan je s uzdahom hiljada Čeha na stadionu. Potpunog povratka Grka ipak nije bilo. Ništa se nije desilo epskih razmjera na kraju, Česi su sretno, ali ipak zasluženo, uzeli tri boda.
Ratni dan u Varšavi (Poljska – Rusija 1-1)
Duel Poljaka i Rusa najavljivan je pola godine, kako onaj na terenu, tako onaj na tribinama i ulicama. Poljaci očito bolje stoje sa fudbalom, nego sa sigurnosnim sistemom. Najbolje stoje sa himnom. Siguran sam da prije svake utakmice izazivju mokre snove, salve uzdaha i nostalgije svakom poštenom jugonostalgičaru.
Rusi, presretni izvedbom u prvoj utakmici, ništa nisu mjenjali sa sastavom. Nisu ni trebali. Poljaci su nastojali skinuti gips sa lijeve ruke, te koliko toliko uravnotežiti geometriju i frekvenciju svoje igre. To im je i uspjelo, ali Rusi su bili bolji, konkretniji. Inicijativa domaćina odbijala se od blok dobre zadnje linije Rusije ili od odličnog Viatcheslava Malafeeva. Rusi nisu imali toliko prilike u kontrama, jer su Poljaci, za razliku od Čeha iz prve utakmice, stajali ozbiljnije, čvršće.
Takvi nisu bili u 37. minuti kad je nakon prekida, neugodnu nabačenu loptu Arshavina u mrežu pospremio Alan Dzagoev. Sve je izgledalo kao po idealnom ruskom scenariju. Trebalo je samo nastaviti po planu, potvrditi realnu razliku u kvalitetu i privesti utakmicu kraju. Da je to baš tako lako, fudbal bi bio neka druga igra.
Možda bi i bilo po ruskim željama da je bilo više koncetracije u par izglednih prilika, da Kerzhakov već ne broji dvocifren broj prilika u koje je ušao, a da nije postigao gol, te da je u 57. minuti Andrey Arshavin u odličnom kontranapadu imao smislenije rješenje. Poljaci su presjekli loše dodavanje omalenog ruskog krila, te u rekontri zabili najljepši do sada gol na prvenstvu. Jakub Blaszczykowski vukao je loptu, ušao sa svoje desne strene u sredinu i opalio ljevicom po golu. Ovaj put nije kao obično gledao gdje stoji Lewandowski, pa je Kubin trenutak samoisticanja donio Poljacima vrijedan bod.
Iako je bilo više od pola sata do kraja, bilo je jasno da će tako i završiti. Mjenjali su i jedni i drugi, osvježavali prije svega ofanzivu, ali rizik u igri bio je sve manji i manji. I jedni i drugi prolaz u naredni krug morat će tražiti u posljednjoj utakmici.