Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 9.
Nevjerovatan je ovaj sport. Fudbal je bez sumnje najnepredvidljiviji i najnevjerovatniji sport od svih. Grupa A donijela nam je završnicu koju niko nije očekivao, dvojicu četvrtfinalista koji su na kladionicama najslabije stajali, eliminisala dva favorita koji su pobrali simpatije neutralnih posmatrača. Ludilo! Favorizovani Poljaci i atraktivni Rusi u ovu noć su ušli kao sigurne oklade za prolaz dalje, a sutra će se probuditi kao veliki gubitnici. U četvrtfinale idu do večeras neuvjerljivi Česi i vječno otpisani Grci.
Češka je nakon potopa u prvoj utakmici promjenila sistem igre, zarotirala neke igrača i tako našla dobitnu kombinaciju. Bilek je izbacio Hubnika, s Hübschman stabilizovao veznu liniju, a s Jiracekom umjesto Rezaka na krilu dobio probojnost i realizaciju. Česima nisam vjerovao, ali su me s posljednje dvije utakmice razuvjerili i dokazali kako su bili u pravu svi oni koji su me uvjeravali da Česi na Evropskim prvenstvima uvijek igraju odlično, iznad svojih realnih mogućnosti.
Grke mnogi ne vole, o njima možete čuti i pročitati masu negativnosti, ali ruku na srce, Grci su jedna posebna fudbalska priča. Grci su taktički najbolja ekipa na turniru. Savršeno svjesni vlastitih limita, usredotečeni na potenciranje vrlina, jasnog plana u igri. Grci su se vratili iz mrtvih protiv Poljaka, s Česima su pali na početku, a Ruse nokautirali kad je najviše trebalo. Opet su veliki pobjednici. Čudesna priča.
Rusija je pobrala najveće simpatije za prve dvije utakmice i u posljednju ušla s najviše šansi za prolaz. Rusi su većinom izgledali moderno, snažno, atraktivno i vidjeli smo ih jako daleko. Poslije prve njihove utakmice napisao sam takav hvalospjev koji nisam ponovio više ni za jednu drugu reprezentaciju. Znali smo da su Rusi često nedorečeni, da znaju pasti kad je najvažnije, ali opet sam ovakvim raspletom iznenađen. Rusi su tužna priča.
Poljska je na momente djelovala odlično, ali je problem što tih momenata nije bilo više od onih loših. Domaćini su odigrali previše loših poluvremna, znali se potpuno pogubiti u utakmici i kad je bilo najpotrebnije ušli potpuno prazni, prestrašeni i nemoćni. Poljska priča nije tužna kao ruska samo zato što iza nje ne stoji toliki kvalitet, ali gledajući početne naznake i Poljaci su gubitnici prvog reda.
Jiracek za četvrtfinale (Češka – Poljska 1-0)
Poljska javnost debatirala je par dana oko imena prvog vratara za ovu utakmicu. Da li vratiti Szczesnya nakon odsluženja kazne iz prve utakmice ili i dalje vjerovati instant heroju Przemyslaw Tytonu. Smuda je odluku prepustio treneru golmana, koji je pak presudio u korist Tytona. Česima je nedostajala prva zvijezda Tomas Rosicky. Veliki hendikep kojeg je nastojao minimizirati Daniel Kolar.
Domaćinu je igrala jedino pobjeda, Česi su u nekom scenariju mogli dalje i sa remijem, a svi su osluškivali šta se dešava na drugoj utakmici. Poljaci su kao i obično krenuli u velikom stilu, ali su kako je vrijeme odmicalo padali. Deja vu, svaki put ponovo. Ovaj put brže nego ranije, Poljaci su već polovinom prvog dijela bili lošija ekipa. Je li u pitanju nedostatak snage ili nešto drugo sad više nije ni važno. O tome će Smuda moći mozgati u nastavku ljeta. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je Smuda aktivirao lijevu stranu napada, koja je ovaj put češće prijetila nego ranije. Jednostavno je Kuba mijenjao stranu, te onda kad bi se našao na lijevoj strani krenulo bi se nešto opasno dešavati. Bez Kube na lijevoj strani, Poljaci su opet djelovali imobilizirano. Razočaravajuće loš bio je Ludovic Obraniak.
Česi su se odbranili u prvih pola sata, stali bliže uz najbolje igrače Poljske i potpuno usmjerili utakmicu prema svom cilju. Poljska je u drugom poluvremnu djelovala loše i izgubljeno skoro kao niko na turniru do sada. Bilo je samo pitanje kad će Česi zabiti gol. Dvadesetak minuta prije kraja Poljska je izgubila jednu loptu na sredini terena, Baros je vukao kontru, a Petr Jiracek je rutiniranom realizacijom ustoličio sebe kao glavnog igrača Češke na prvenstvu.
Poljska je do kraja par puta ozbiljnije zaprijetila, ali znajući da je dva gola daleko od prolaza, borbenost je bila samo alibi predstava za milijunski auditorij. Nije tu bilo ni nade, ni mogućnosti.
Grci prolaze bez obzira na sve (Grčka – Rusija 1-0)
Svi su u najavama naznačili da su Rusi favoriti i da ih vide u narednom krugu. Trebao im je samo remi, dok je Grcima igrala isključivo pobjeda. Advocaat nije mjenjao mnogo i dalje je vjeravao Kerzhakovu iako do sada ništa nije pogodio. Santos je mjenjao mnogo više, a posebno je zanimljivo da je na lijevom boku do sad neuvjerljivog Holebasa zamjenio Giorgos Tzavellas.
Grci su formacijom, a posebno stavom odmah pokazali da vjeruju u pobjedu u ovoj utakmici. Tri lagana napadača u prednjoj liniji, pokretni bokovi. Rusi su držali loptu, ali nisu bili komforni. Ipak, bili su bolji u prvom poluvremenu, djelovali kao da potpuno kontrolišu rezultat i utakmicu, napravivši samo jednu grešku. Greška koje se očituje u činjenici da nisu zabili gol, a da su kombinirajući na sredini terena i u grčkoj polovini terena postali previše sigurni u sebe.
Rusi su vjerovatno već bili u svlačionici na odmoru, igrala se druga minuta sudačke nadoknade prvog dijela. Prvo je Zhirkov neoprezno izgubio loptu. Grci su brzo izveli aut, Ignashevich je neoprezno loptu poklonio grčkom kapetanu Karagounisu, koji se sjurio prema golu i uzeo ponuđeno.
Tad je sve bilo jasno, pa smo drugo poluvrijeme gledali samo da potvrdimo ono što smo znali. Grci su postajali sve postojaniji, sigurniji i samopouzdaniji. Rusi su padali iz minute u minut, nervoza je rasla. Od velikog favorita, do gubitnika u pola minute sudačke nadoknade.
Novi antički mit u nastanku. Grci su opet iznenadili sve, samo ne sebe. Rusija završava kao neka tužna Jesenjinova poema.
