Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 4.
Nakon četiri dana vidjeli smo svih 16 reprezentacija na dijelu, osjetili atmosferu i početnu formu svakog tima. Tek sad možemo sa više sigurnosti govoriti o kvaliteti svakog tima na turniru, realnim dosezima, manama i vrlinama. Unaprijed se veselimo narednim utakmicama, a njih nećemo čekati mnogo. Nema slobodnih dana, sutra kreće drugo kolo. Prije drugih utakmicama u grupama, pozabavimo se današnjim rasporedom.
Remi u klasiku (Francuska – Engleska 1-1)
U derbiju Kanala La Manche vidjeli smo skromnu utakmicu koja će na kraju zadovoljiti i jedne i druge. Ni Francuzi, a još manje Englezi, nisu ponudili dovoljno za pobjedu, tako da je podjela bodova jedina realna. Francuzi će vjerovatno dvostruko cijeniti bod osvojen protiv objektivno najjačeg protivnika u grupi, dok su Englezi i prije utakmice izjavljivali da su zadovoljni sa bodom. Realno ova Engleska ima manje osnovnog fudbalskog talenta od Francuske, te bod unaprijed zadovoljava i vječne borce kakav je novi kapiten Gordog Albiona, Steven Gerrard.
Narcis u meni ponovo je sretan jer sam mjesecima najavljivao defanzivnu Englesku koja će igrati po Chelsea poučku. Roy Hodgson nije iznenadio formacijom i planom u igri, ali jest pomalo izborom igrača. Umijesto već najavljenog Stewarta Downinga, igrao je mladi Alex Oxlade-Chamberlain. Plan je jednostavan. Staviti mlado i brzo krilo na debitanta na velikim takmičenjima Mathieu Debuchya, koji će hitrinom probati probijati desnu stranu i stvarati probleme francuskoj obrani. Plan je donekle djelovao na početku.
Francuzi nisu iznenadili izborom igrača, ali jesu osnovnim planom u napadu. Kretanje Karima Benzeme bilo je iznenađujuće. Benz je bježao od šesnesterca, izvlačio se po tridesetak metara od Terrya i Lescotta, tamo ostajao, kombinirao i branio kao klasičan vezni igrač. Ako je utakmicu gledao Jose Mourinho možda Ozil ili Xabi Alonsu izgube posao u narednoj sezoni.
Engleska je mogla povesti kad je Milner pobjegao Mexesu, ali jest kad je Joleon Lescott nakon prekida i nabacivanja Gerrarda nadskočio Alou Diarra. Ni deset minuta kasnije izjednačio je Nasri odličnim udarcem sa dvadesetak metara. Francuzi su nesmetano kombinirali, nedostajao je blok udarca, a Nesri je bio nadahnut cijelu utakmicu. Krasan, rezantan udarac koji je za milimetar pobjegao klupskom kolegi Joeu Hartu.
U drugom poluvremenu Francuska je koristila potencijal ofanzivnog talenta, ali samo u toj mjeri da može držati loptu i kombinirati. Englezi su bili zadovoljni sa remijem i ni u ludilu nisu željeli riskirati. Gladao sam utakmica na engleskom ITV-u, završni komentar bio je izuzetno pozitivan. Pričalo se o dobrom rezultatu, iskazanom timskom duhu, odličnom bodu protiv velike reprezentacije. Koliko su samo Englezi revidirali svoje ambicije?!
Dvije legende, tri gola (Ukrajina – Švedska 2-1)
Prekrasni, obnovljeni Olimpijski stadion u Kijevu svjedočio je sjajnoj utakmici. Domaćin je nošen frenetičnim navijanjem punog stadiona i realizatorskom klasom velikog Andriya Shevchenka došao do tri boda. Ne bi bilo nezasluženo da su bodovi ili bar jedan od njih otišli i na drugu, švedsku stranu.
U prvom dijelu nije bilo golova, ali igrao se dobar fudbal. Postavke obojice trenera bile su ofanzivne. Domaćin je držao loptu i najviše prijetio preko mladog i brzog krila Dnipra, Yevheniya Konoplyanke. Švedi su odgovarali preko najjačeg svog oružja Zlatana Ibrahimovića. Nema igrača na svijetu koji sebi tako lako stvori prostor od Zlatana. Kao neki LeBron James na fudbalskom terenu, sam svojom pojavom i kretanjem otvara veliki prostor, sebi i suigračima. Iz njegovog posjeda lopte, nastaje najveća opsanost po protivnika.
Drugo poluvrijeme bilo je poslastica. Švedi su krenuli kombinatorno i odlučno, te poveli nakon par minuta jednostavnom realizacijom Ibrahimovića. Odlično je kombinovala cijela ofanzivna linija Švedske, a asistencija se piše Kimu Källströmu. Na stadionu se veselila gostujuća navijačka manjina koje je očekivala konačni pad Ukrajine. Na sreću domaćina, desilo se suprotno.
Švedi su vodili manje od tri minute. Andriy Shevchenko i u svojoj 35 godini pokazao je igračku klasu i sa dvije odlične realizacije glavom okrenuo utakmicu. Možemo sad pričati o lošim reakcijama Olofa Mellberga i društva u zadnjoj liniji Švedske, o doprinosu ostatka navale Ukrajine, ali Ševa je igrač dana. Ovacije cijelog stadiona koje je imao kod izlaza sa terena samo pokazuje legendarni status koji ima u svojoj zemlji.
Slavlje domaćina mogao je pokvariti u 90. minuti Elmander, ali je bio daleko od mirnoće potrebne za zabijanje gola u posljednjoj minuti. Stadion je prvo odahnuo, a onda eksplodirao u euforiji prve domaće pobjede.
Rasplet ove grupe mogao bi biti i najneizvjeniji, te nam polučiti i najviše iznenađenja. Favoriti na papiru iz prve današnje utakmice, puni realnih slabosti tek sad trebaju krenuti u potvrdu ambicija, a to pored goropadnih domaćina i odlične Švedske kojoj je noćas nedostajalo i sreće, neće biti ni malo lako.