Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 3.
Treći dan bio je pravi. Dvije utakmice, četiri posve različite reprezentacije, šest golova, pregršt uzbuđenja. Grupa C krenula je tako da smo sigurni da do posljenjeg zvižduka trećih utakmica nećemo biti sigurni ko će proći dalje.
Samo je Messi nedostajao (Španija – Italija 1-1)
Dvije zaista velike reprezentacije odigrale su utakmicu idealnu za trenere, trenerske škole, razne fudbalske teoretičare. Poslastica za fudbalske štrebere, prava partija šaha. Del Bosque je po onome što smo već neko vrijeme najavljivali potpuno iskopirao taktičku postavku Barcelone. U praksi to znači da igra bez klasične špice, sa Fabregasom kao lažnom devetkom, španskom verzijom Lea Messija. Španiji sa bezbroj veznih igrača suprostavila se Italija sa već pomalo zaboravljenom 3-5-2 taktikom, uvelike uslovljenom kadrovskim problemima sa povredama, ali i taktičkim zahtjevima ove utakmice. Iako u Serie A se zna igrati sa tri igrača odtraga, za veliko reprezentativno takmičenje ovo je bila novina nakon desetak godina. Ćiro Blažević ako je gledao utakmicu, prolazili su ga trnci.
Utakmica je donijela dva potpuno različita poluvremna, a na kraju uprihodila realnu podijelu bodova. Nakon dosadne i loše igre u prvom dijelu, drugo je donijelo pregršt prilika i u mnogo čemu opravdalo vrijednost timova na terenu.
Prvo poluvrijeme bilo je čista bonaca, monotonija na kvadrat. Stotine dodavanja sa španske strane, rezolutna Italija sa druge. Italija je bila za nijansu opasnija, konkretnija. Njen plan kako ugroziti Casillasa bio je višestruko jednostavniji od onom sa druge strane. Španija je vrtila od noge do noge, težila ostvariti trocifren broj dodavanja dok ne naprave neku konkretnu stvar, pokušavala s loptom ući u gol, a to pokraj manje zvijezdane, ali jako kompatitivne Italije nije bilo lako.
Na poluvremnu nije bilo izmjena, krenulo se po starom. Prvi nije izdržao Prandelli, nervoznog Balotellija zamjenio je Di Natale. Toto je pet minuta kasnije pobjegao Piqueu i Ramosu i rutinirano zabio pored nemoćnog Ikera. Španija je djelovala sterilno do tada, ali je srce prvaka zatitralo, a tiki-taka u tri minute stvorila pravu pravu šansu iz koje je Fabregas zabio gol. Sjajna asistencija pisala se Silvi, koji je minut kasnije izašao iz igre.
Kasnije je Vincente umjesto strijelca ubacio klasičnog napadača Fernanda Torresa i s time pokazao cijelo bogatstvo igre sa napadačem. Torres nije zabio gol, ali se u petnestak minuta našao u nekoliko velikih prilika koje Španija bez njega nije mogla ostvariti. Španija je u tom dijelu izgledala bolje, prije svega brže. Xavi i Inista igrali su dobre minute, samo je falila realizacija.
Izvući remi protiv objektivno najboljeg protivnika u grupi za početak takmičenja nikad nije loše, a time se mogu pohvaliti obje reprezentacije.
Vatreni po planu i programu (Irska – Hrvatska 1-3)
Hrvatska reprezentacija ima ono nešto, neku skrivenu snagu da odlično reagira kad je to najpotrebnije. To su odlike velikih reprezentacija, a Hrvatska to zaista i jeste. Večerašnja pobjeda i načina na koji je ona ostvarena dokaz su svemu tome i priznanje Slavenu Biliću i njegovim igračima.
Hrvatska je odigrala veliku, srčanu utakmicu, sa dosta samopouzdanja, kompenzirajući izostanke i realne nedostatke. Znali smo i prije početka da je Hrvatska igrački jača, ali ona je danas srčanošću i angažmanu svih svojih igrača parirala Irskoj i agresijom, trkom i silinom. Irska nije ponudila mnogo, a nije realno ni imala sreće. Primila je golove u najnezgodnije vrijeme, neke sudačke odluke joj nisu išle na ruku i sad s praznim džepovima čeka Italiju i Španiju.
Napadački tandem Jelavić – Mandžukić velika je snaga Hrvatske. Način na koji igraju njih dvojica, a Mandžukić je isto djelovao i u kombinaciji sa Olićem, rijetko je viđena za dva napadača. Ogromna trka, presing na zadnju liniju, angažiranost, tako da obrana svog gola kreće od napadača. Kad još uz to njih dvojica zabiju tri gola, ocijena može biti jedino maksimalna. Jelavić je pokazao klasu i u realizaciji, a Mandža je odigrao briljantnu utakmicu.
Modrić je bio na visokom nivou, Perišić i Raktić sjajno su dovali svoj doprinos. Srna je bolji kao bek, nego kao krilo, što je večeras potvrdio. Pletikosa je branio sigurno i pozitivno djelovao na obranu ispred sebe. Za obranu su svi znali da je upitna, a primljeni gol iz „standardne situacije“ uvijek je veliki minus. Sve kad se sabere dovoljno za pobjedu.
Bilić je priznao da je u pripremi ove utakmice pogledao sve utakmice Iraca u zadnje tri godine, a to se i osjetilo u igri njegove reprezentacije. Irska krila bila su nevidljiva, napadači pod kontrolom, agresija obuzdana. Bez obzira kako završi ovaj Euro, Slaven će u Moskvu otputovati kao pobjednik.
Shay Given nije imao svoju noć. Prvo ga je Madžukićeva improvizacija uhvatila na krivoj nozi, a kod trećeg gola je svojom glavom gurnuo tim u konačni ponor iz kojeg nije bilo izbavljenja. Trapattoni je mjenjao igrače, ali nije mogo promjenuti način igre, jer je on kod Iraca samo jedan. Poslije utakmice mogao je samo proklinjati zlu sreću, a sad mu tek slijede najteža kreševa.