Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 7.
Četvrtak nam je donio prvu reprezentaciju koju sigurno nećemo gledati u narednom krugu, dvije potpuno različite utakmice, te naznačila da konačni rasplet ove grupe sigurno neće biti jasan prije zadnjeg sučevog zvižduka u ponedeljak navečer.
Podjela bodova i nade za prolaz (Italija – Hrvatska 1-1)
Ovo prvenstvo osim odlične igre donijelo nam je veći broj utakmica koje su imale dva potpuno različita poluvremena. Jedno u kom je dominirala jedna ekipa i drugo u kojem je ista ta ekipa bila u kontra stavu. Italija na početku nije djelovala prejako, ali kako je odmicala igra, tako je raslo njeno samopouzdanje. Hrvatska je krenula odlučno, ali je naletivši na čvrst talijanski blok stala.
Hrvatski problem nalazi se u središtu obrane. Kad obrana nije suverena, kad nema klase u čišćenju problema pred svojim golom, onda sve ispašta. Ne samo da ćeš lako primiti gol, teško je onda kretati u napad kad nisi siguran šta je pred tvojim golom. Hrvatska obrana počela je bez samopuzdanja, i kad je bila na lopti nije to izgledalo dobro. Sama je sebi stvarala probleme.
Pirlo, taj metronom talijanske reprezentacije, imao je previše prostora. Kad bi se obranio od nalet Mandžukića i Jelavića, ostajao je bi na prevelikom praznom prostoru. U blizini nije bilo Vukojevića, Pirlo je sam bez smetnje dirigirao talijanskim napadima. Ćorluka i Šifo teško su čistili probleme ispred svojih vrata, Italija je lagano dolazila do dobrih prilika. Pletikosa je bio prve ime susreta. Nervoza u obrani skuhala je i neki smješan prekršaj u zoni udarca, koji je mali talijanski majstor znalački pretvorio u gol.
Pasivnost nikad nije dobra, posebno kad dolazi iz sredine terena. Slaven Bilić znao je da to prvo treba mijenjati. Na poluvremnu je povukao Rakitića s boka u sredinu veznog reda, oslobodivši prostor za veće uključivanje Srne u igru. Pomjeranje Rakitića u sredinu omogućilo je ofanzivniju postavku Modrića, kojeg nije bilo u prvom dijelu. Ovo je uz kasnije ubacivanje Pranjića u igru prelomilo drugi dio i zamjenilo intezitet igre kod protivnika. Bilić je pogodio sa taktičkim modifikacijama na poluvremnu i umnogome odredio konačni rezultat.
Hrvatska je češće i opasnije dolazila ispred Buffona. Pirlo više nije imao snage, ali ni prostora. Čekao se neki potez Modrića ili neka greška do tad bezgrešne obrane u plavom. Desilo se to drugo. Na jedan centaršut s lijeve strane loptu je potpuno pogrešno procijenio najjači talijanski branič Giorgio Chiellini, Mandžukić je poklonjeno pretvorio u gol. Asistencija je upisana Ivanu Striniću, vječno upitni bek vatrenih odigrao je utakmicu karijere.
Italija je padala u drugom dijelu, Hrvatska je rasla. Možda je i mogla potpuno okrenuti utakmicu, ali to na kraju ne bi ni bilo realno. Podjela bodova pravedno je nagradila prikazano u ovoj utakmici i otvorila gomilu statističkih nagađanja o tome kako će se rasplesti priča u ovoj grupi.
Španija u svom stilu (Španija – Irska 4-0)
Najteže je napisati nešto orginalno i smisleno kad potpuno jednosmjernu utakmicu odigraju vjerovatno najbolji i najlošiji tim na turniru. Španija je otvorila irska vrata u četvrtoj minuti, do kraja zabila još tri gola i napokon izgledala kao apsolutni prvak. Irska je prva reprezentacija na prvenstvu koja je izazivala sažaljenje i prva koja više nema ni teoretske šanse da vidi narednu fazu takmičenja.
Španija je igrala ideal svoje igre, kombinovala do besvjesti, umarala Irce i lagano potvrđivala očitu razliku u kvaliteti. Španski golovi večeras čudna se mješavina čiste klase, sulude nadmoći i fantastičnog artizma. Furija se ukazala u pravom svijetlu, u pravo vrijeme, da konkurenciji ponovi da je ona i dalje glavni favorit.
Na putu do trona prijeti joj najveća moguća konkurencija, ali i neke vlastite slabosti. Stoperski dvojac Pique – Ramos mora ostati živ i zdrav, te kartonima neupraljan. Ova ekipa za njih dvojicu nema zamjena, te bi izostanak samo jednog od njih prijetio urušavanjem.
Del Bosque je ovaj put krenuo sa klasičnim napadačem koji mu se golom odužio odmah na startu. Torresa je na kraju zamjenio Fabregas, koji je isto zabio gol, ali i naznačio da će one najvažnije utakmice Španija napadati bez klasične devetke.
Irci su se hrabrili do početka, ali realno nisu imali ni promil šansi večeras. Trap je djelovao tužno i nemoćno, beznadežno. Ircima treba čestitati da su bez obzira na rezultat, do kraja su odigrali borbeno, trčali, trudili se.