Većina ljudi će u dvobojima 'malih' i 'velikih', ako nijedni nisu 'njihovi', navijati za 'male'. To mi je razumljivo i logično, ali mene nekad stvarno živcira medijsko forsiranje 'malih'. Kao da su oni po definiciji simpatični, kao da 'a priori' zaslužuju naklonost neutralnog gledatelja. Ja od njih ipak očekujem nešto čime će me kupiti, bilo to lijepa igra, fanatična borbenost, ponašanje na terenu, nekakva povezanost s Hrvatskom ili nešto drugo.
Od ovih reprezentacija što su ostale, nominalno nogometno 'male' su Švicarska i Turska, iako je upitno možemo li ih uopće smjestiti u tu kategoriju. Jest da ove dvije reprezentacije nisu razina preostalog četvrtfinalnog društva, ali svakako govorimo o respektabilnim selekcijama. Pogotovo to vrijedi za Švicarsku, koja je već godinama konstantna u eliminacijskoj fazi velikih natjecanja. Ne bih imao ništa protiv da Švicarci osvoje naslov, iako je to teško očekivati, koliko god dobri bili. Bez obzira na činjenica da nam Turska kao država i kultura nije pretjerano bliska, ni njihov trijumf mi ne bi bio mrzak, ali to bi već bilo malo veće iznenađenje, veće i od eventualnog švicarskog slavlja.
Kad pogledam ove 'velike' što su ostali, najviše bih volio da osvoji Engleska. Ne mogu ni sam vjerovati što govorim, jer ih inače ne simpatiziram kao vjerojatno ni većina ljudi, ali u odnosu na ove ostale, nekako su mi trenutno najprihvatljiviji. Kakvi god da jesu, a često znaju biti u najmanju ruku nesimpatični, kod Engleza cijenim to njihovo samopouzdanje i samopoštovanje koje nama često nedostaje. Koliko god to nekad s razlogom izgledalo prepotentno i bahato. Isto tako, Englezi se znaju brutalno šaliti na svoj račun, uglavnom ne traže opravdanja za neuspjehe u drugima, nego su najkritičniji prema sebi.
Ova današnja Njemačka mi 'nit smrdi nit miriše', izgubili su onaj identitet koji su imali i kao nacija i kao reprezentacija, nikako se ne mogu natjerati da navijam za njih. Francuska je jaka, o tome je bespredmetno razgovarati, ali gledam ih sve ove godine dok su u samom vrhu i čekam kad će me konačno impresionirati prezentacijom na terenu. I tako iz natjecanja uz natjecanje. Svaka njima čast, ali meni njihov nogomet jednostavno ne leži, od razvikane reprezentacije s tolikom kvalitetom ja očekujem više. Ne mogu navijati za njih.
Ova Španjolska mi je čak i u redu, igraju dobro, ugodno ih je gledati, čak ni ponašanje nije onako kako kod njih zna biti, ali generalno za Španjolce u niti jednom loptačkom sportu ne navijam, imaju tu neku crtu koja mi je antipatična. Istu tu crtu imaju i Portugalci pa otpadaju i oni, a oni su i nedavno osvojili Euro, sad su mirni jedno vrijeme. Nisu baš roliko dobri da osvoje dvaput u osam godina, to bi mi bilo previše.
I kad otpišem Nizozemsku koju jednostavno ne simpatiziram kao državu, od ovih 'velikih' ostaje mi onda ta Engleska. Još uvijek se nadam da će titulu uzeti Švicarska ili Turska, ali ako (kad) oni ispadnu, nema mi druge. Stisnut ću zube i navijati za Engleze, neće valjda biti toliko teško. Ako ništa drugo, pa i taj Kane je zaslužio nešto osvojiti, bilo bi epski da nakon propuštenih prilika sa strojem za trofeje (Bayernom), na kraju osvoji naslov s reprezentacijom koja ništa ne može osvojiti. A bilo bi mi drago i zbog, po meni, ponajboljeg igrača na svijetu u zadnjih 10-ak godina, koji je, opet po meni, podcijenjen i zapostavljen kad se govori o najboljima. Čovjek je stroj, kontinuirano igra na visokoj razini, stavlja u džep razvikane mlade napadače, kad treba upali ubrzanje i 'mete' naprijed. Možda nije Chuck Norris, ali i ovaj Walker je skoro neuništiv.
Na kraju krajeva, ako Englezi osvoje, onda možda i prestane sve ova histerija i pompa oko njih. Zadnji (jedini) naslov su osvojili prije 58 godina, odmah potpisujem da sad osvoje, pa da smo onda opet mirni 58 godina.
