" Jako je malo momčadi kojima domaći teren ništa ne znači, kao što ne
znači Dinamu (rezultati to zorno pokazuju). Ide li to i na račun
publike? BBB su toliko puta hvaljeni jer navijaju "i kad se vodi i kad
se gubi", no gubi li se u toj jednoličnosti, koliko god glasna podrška
bila, ona sposobnost publike da u kritičnim trenucima ponese momčad,
napravi pritisak na protivnika i suce, digne svoju momčad? Dojam je,
recimo, da Cibona, koja realno ima kazališnu publiku, svoje domaće
uspjehe ostvaruje u onim rijetkim trenucima kada uz probuđenu publiku
napravi odlučujuću seriju."
Ovo je sa http://www.sportnet.hr/vijesti/383512/packe/dinamo-nema-prednost-maksimira i po meni je stvarno dobro receno. Ne znam, ovo vec zapazam duze vremene i kad igra repka. Navijaci imaju neku svoju furku i tekma se skoro uopste vise ne prati. Nema onog huka s tribina. Sve postaje jednolicno. Isto je i u Splitu. Prije kad bi krilni igrac na Poljudu dobio loptu i povuk'o kontro, to je takav bio huk s tribina da bi ti se krv ledila u zilama a sad se Lambada puca bez obzira od situacije na terenu

.
“Kam hit this tight end SO HARD, I swear I saw that TE’s soul leave Qwest Field right on that 35 yard line.”