Međutim, već u Antwerpenu smo pokazali kakav golem potencijal imamo. Uspjeli su uzeti bod nedodirljivim Španjolcima i vratiti se iz ponora protiv Čeha. To mnogo govori i o karakteru te naše momčadi.

Ipak, još uvijek ima nesavršenosti u našoj igri, a one se na ovoj razini i te kako kažnjavaju. Oba naša suparnika doista su iskoristila naše i najmanje opuštanje. No, mirno možemo reći, bez obzira na to kako ovaj Euro završio za nas, kako je Hrvatska napravila novi korak naprijed. U Mati Stankoviću ima sjajnog stručnjaka na klupi i u godinama koje dolaze treba mu dati svu potrebnu logističku i inu pomoć da od tih momaka izgradi respektabilnu selekciju. Uostalom, sretni moramo biti već i sada jer smo se nakon 16 godina uspjeli kroz kvalifikacije probiti do Europskog prvenstva. I na njemu, uz stare oslonce, imamo i nove heroje. To je prije svih Matija Capar koji je zabio izjednačujuće pogotke Španjolcima i Česima kao „leteći vratar“ u samim završnicama susreta, a još do jučer je upitan bio njegov nastavak karijere jer je dvije godine bio odsutan zbog teških ozljeda. Sada kao da je ponovno rođen. Sjajna priča.

Općenito, atmosfera oko reprezentacije je vrlo dobra. Na tribinama Lotto arene u Antwerpenu bude i dosta naših navijača pa je priča potpuna. S obzirom na to da smo i sami bili organizatori Eura, zanimljiva je usporedba s Belgijancima.

- Euro je organiziran klasično. Ništa spektakularno, domaćini određuju sve ono što trebaju i ni milimetra više od toga. Nema one srdačnosti i gostoprimstva kao kod nas. Ima i manjih propusta posebno s prijevozom jer je neki dan vozač zaboravio doći po nas. Joj, kad se sjetim našeg Eura. Zbog takvog propusta kod nas bi „letjele glave“ a ovdje se nitko nije previše uzbudio. Ono tipa „dogodi se“ - prenio nam je svoje dojmove Dario Skender, Osječanin koji je team-menadžer naše selekcije na Euru, pa je dodao:

- Ljudi koji rade ovdje su volonteri pa nisu spremni slušati posebna izvolijevanja. Evo, Španjolci su promijenili već dva vozača autobusa jer su imali neke želje koje se nisu uklapale u previđeni program.

Neugodno iznenađenje za naše reprezentativce bila je Lotto arena.

- Dvorana očito nije predviđena za sportske događaje jer uopće nema svlačionica. Stavili su nekakve montažne kontejnere i tu se dečki skidaju. Sreća, ako prođemo u četvrtfinale selimo u veću, pravu dvoranu koja prima 15.000 ljudi. Inače, što se posjećenosti tiče, tribine su dobro popunjene. Nije krcato, ali je vrlo korektno - priča Skender. Rekli bismo sve tako tipično za sport koji se još ne ubraja u samu elitu. Imamo osjećaj kako UEFA još uvijek nije sigurna što bi s futsalom. Perspektive tog sporta su jako dobre, ali trebalo bi mu se pristupiti s više ozbiljnosti i pozornosti te postaviti više standarde kada je organizacija završnih turnira u pitanju.

Uglavnom, bilo je onih koji su tvrdili kako nismo izvukli korist od Eura koje smo mi organizirali. Takvi se grdno varaju. Prije tog turnira igranog u Zagrebu i Splitu Hrvatska praktički nije postojala na futsal mapi. Danas nas svi gledaju s uvažavanjem. I zbog odlično organiziranog turnira, ali još više zbog rezultata koje smo postigli u Antwerpenu. Ako gledate prijenose utakmica na Eurosportu znat ćete o čemu govorimo. Njihovi komentatori s otvorenim simpatijama gledaju na našu selekciju. Nije to mala stvar…