Autor: Toni Padilla Mar - 26 - 2012
Estanislau Basora živio je na prekrasnim Kanarskim ostrvima. Ovaj
86-godišnji starčić uživao je u mirnim šetnjama plažom, gdje apsolutno
niko nije znao da je jednom davno on bio prava zvijezda. Basora je više
od deset godina nosio dres Barcelone, a na Svjetskom prvenstvu 1950.
zabio je četiri gola i bio jedan od najboljih igrača reprezentacije
Španije.
Basora je rođen u malom katalonskom gradiću Colonia Valls. U
devetnaestom vijeku tu je izgrađena fabrika tekstila, odmah pored
rijeke, na izoliranom i jeftinom mjestu. Nije bilo drugog rješenja, pa
je bogati vlasnik izgradio i malene kućice za radnike, te je tako rođen
ovaj mali gradić, u kojem se rodio Basora, na samo sat vremena od
Barcelone. U istom području u kojem se nalazi i Santpedor, selo u kojem
se rodio Pep Guardiola. Mala je to i mirna regija, u kojoj i danas
većina djedova i baka ima velikih problema sa španskim jezikom – svi
pričaju isključivo katalanski. Ali, ova regija je poznata i po svojoj
fanatičnoj ljubavi prema Barceloni, te siromaštvu i radničkoj klasi. A
upravo su siromašni slojevi često davali najbolje igrače, poput Basore i
Guardiole,…
Prošle sedmice je preminuo Basora. Bio je posljednji preživjeli iz
magične generacije Barcelone iz pedesetih godina, koja je osvojila mnogo
trofeja. Bilo je to vrijeme u kojem se igralo sa pet napadača, a i
danas najvjerniji navijači Barce znaju nabrojati savršeni navalni red –
Basora, Cesar, Kubala, Moreno i Manchon. Ovaj posljednji je bio iz
siromašnog predgrađa Barcelone, Moreno iz još siromašnijeg sela u
Aragonu. Mađar Kubala bio je slovačkog porijekla, koji je kroz život
konstantno bježao od diktatora, lijevičarskih ili desničarskih. Bila je
to igračka družina koja je u užasnim vremenima za Španiju i Evropu,
sanjala o boljoj budućnosti zahvaljujući fudbalu. A Cezar? Ovaj napadač
dolazio je iz Leona, grada u srednjoj Španiji, koji je još kao dječarac
izazvao ogromno interesovanje klubova. Imao je ponudu Real Madrida,
logičniju obzirom na svoje porijeklo, ali se odlučio za Barcu. Htio je
vidjeti kako izgleda život na moru. I može se reći da je uživao – za
svoje karijere zabio je 232 gola i postao najbolji strijelac u istoriji
Barcelone. Do prošle sedmice.
Ovih dana Barcelona prolazi kroz neobičan period – oprostili su se od
fantastičnog Basore u istoj sedmici kada je Messi oborio Cesarov
rekord. Sa samo 24 godine Messi je napravio što nikada niko prije nije,
zabio je 235 golova u sedam godina. A obzirom na činjenicu da je, i
pored Messijevih golova, titula i dalje jako daleko, većina klubova ne
bi imala vremena da se osvrne u prošlost. No, Guardiola je ostao veliki:
“Da nije bilo heroja prošlosti, mi danas ne bi smo mogli biti ovdje”,
rekao je.
I zaista, kao navijaču Barce, lijepo je vidjeti da ljudi,
zahvaljujući Messiju, danas ponovo pričaju o Cesaru, koji je igrao još
1955. godine. A tu priča ne staje. Zahvaljujući Messiju, odnosno
njegovim golovima kojima se sada uključio u utrku za najboljeg strijelca
u istoriji, kada su u pitanju službene i prijateljske utakmice. Taj
rekord drži Paulino Alcantara, koji je dres Barce nosio od 1912. do
1927. godine i u tom periodu zabio 369 golova. Priča koja tek dolazi…
*Toni Padilla urednik je sportske rubrike
katalonskog dnevnika Ara i jedan od najboljih poznavatelja prilika u
velikoj Barceloni. Bio je urednik časopisa El 9 Nou, osnivač prvog
katalonskog sportskog lista El 9, a voditelj je i radio showa posvećenog
Barceloni. Sa svojom kolumnom “Pisma s Nou Campa”, koju ćemo
objavljivati svakog drugog ponedjeljka, stalni je saradnik KrozNoge.com.