Prošlog ponedjeljka Barcelona je imala privatnu zabavu u Zurichu. Messi je postao drugi igrač u istoriji koji je osvojio Zlatnu loptu tri puta zaredom, dok je Guardiola zaradio titulu najboljeg trenera godine. Uz sve to, pet od jedanaest igrača u najboljoj ekipi ove sezone su Barcelonini igrači. U suštini, samo su tri kluba i dali igrače u ovu ekipu – Barcelona, Real i Manchester United. Oba Unitedova igrača (Vidić i Rooney) u klub su stigla ranije i to transferima iz drugih sredina. Isti je slučaj sa trojicom od četvorice Realovih igrača – Ramosom, Xabi Alonsom i Ronaldom. No, od pet Barcinih igrača samo jedan je u klub stigao transferom, Alves iz Seville. Ostali (Pique, Xavi Iniesta i Messi) produkt su ovog kluba. Da, i Messi, koji je u klub stigao s trinaest godina, i za kojeg je Barca potrošila sitniš, plativši njegovo liječenje.
Kada su Sir Alexa Fergusona neki dan novinari u Zurichu pitali šta misli o Barcinom modelu, odgovorio je kratko. Perfektan. Argumentirao je to činjenicom da se tim na Nou Campu stvara od četrnaeste godine i da je njegovo najjače oružje prijateljstvo među igračima. Takav je slučaj i sa “generacijom ’87”: Pique, Cesc i Messi igrali su zajedno od 14 do 16 godine, dok se prva dvojica nisu odlučili za engleske avanture. Ferguson je objasnio kako Barca u isto vrijeme stvara snažan, ali i jeftin tim i čitav projekt. Da nisu pogriješili sa puštanjem Fabregasa u Arsenal i Piquea u United, i ova dva igrača imao bi bez da bi plaćao skupocjene transfere. A ovaj dvojac je otišao u turbulentno vrijeme za Barcu, kada su mjenjali predsjednika.
U Zurichu je i Guardiola poručio da je Barcin cilj “igrati velike utakmice sa barem devet igrača iz vlastite produkcije”. Ne skriva Pep da bi on rado imao i jedanaest takvih igrača, i ne bi se bunio da Barca ima model sličan onome Athletica iz Bilbaoa, gdje njegov prijatelj Marcelo Bielsa može raditi samo sa Baskijcima. Guardiola javno ističe da se divi ovom klubu, i da je njegov cilj ustvari ideološko pitanje. Ferguson s druge strane poručuje da je njegov cilj – uvijek pobijediti.
Guardiola se bori da stvori dobar tim, koji će igrati dobro i pobijeđivati, ali gledajući prvenstveno u svoje dvorište. S vana kupuje samo ono što nema u kući. I naučio je na primjerima Ibrahimovića i Čingriskog. Sada preferira da se kocka sa dječakom od sedamnaest godina iz vlastitog pogona. Imena poput Sergija Roberta, koji je zabio protiv Osasune, Deulofeua ili Bartra su budućnost. Svi ovi klinci u Barcelonu su stigli sa trinaest godina iz okolnih katalanskih gradića.
Tako se Pep odlučio boriti s Realom, klubom koji preferira kupovinu. Samo je Iker Casillas izašao iz njihovog omladinskog sistema. Zanimljivo, Real ima pet bodova prednosti zahvaljujući Barcinom kiksu u derbiju sa Espanyolom. Barcelonin prvi komšija također ima sjajan sistem – protiv Barce su u odbrani zaigrali sa tri mlada igrača (Didac, Raul Rodriguez i Jordi Amat) a do izjednačenja došli preko Alvara, mladog reprezentativca. Espanyol ima odličan društveni poredak, ekonomski model, prekrasan stadion i s ponosom nastavlja raditi sjajno i pored činjenice da u komšiluku imaju jedan od najvećih klubova na svijetu.
Uz sve ovo, derbiji na Espanyolovom stadionu su ludi: publika mrzi veliku Barcu, a polovina igrača ovakve derbije igra od četrnaeste godine. Igranje ovako velikog derbija sa momcima odgojenima kod kuće, to je velika pobjeda za Barcu, Espanyol i katalanski fudbal.
*Toni Padilla urednik je sportske rubrike katalonskog dnevnika Ara i jedan od najboljih poznavatelja prilika u velikoj Barceloni. Bio je urednik časopisa El 9 Nou, osnivač prvog katalonskog sportskog lista El 9, a voditelj je i radio showa posvećenog Barceloni. Sa svojom kolumnom “Pisma s Nou Campa”, koju ćemo objavljivati svakog drugog ponedjeljka, stalni je saradnik KrozNoge.com.
