Znači, puyol je za staro željezo, masch nije stopper, pique stišče shakiru a ne protivničke napadače, bartra nije dorasta- triba nam jedno 3 stopera. Dani ne može pogodit s mula u more, gotov je, Montoya nije dovoljno dobar, triba nam desni bek. Xavi ima 34 godine, gotov je, triba nam jedan plej. Iniesta je već u 30-oj, nije to razina ko prije- triba zamjena. Pedro je bezvezan igrač koji ne pravi razliku, alexis je sretnik kojemu sve ulazi, treba nam centarfor, pravi centarfor! A ni messi nije ko prije…
Eto, ovo je sukus sinoćnje utakmice. Hrpa govana.
O tome kakvi su odnosi među barcinim igračima mi ovdi možemo samo nagađat, pa o tome nema smisla. Ono šta sigurno znamo je da još tamo od 2008. Nije bilo nikakvih pizdarija das u išle u javnost, a moj dojam na temelju njihovih igara je da je barcina svlačiona jedna od najpozitivnijih uopće. Šta I nije neko čudo budući se masa tih momaka pozna već odavno, dok još I nisu bili mega zvijezde I miljunaši. A pojačanja su se obzirom na karakter pažljivo birala.
Dakle, ajmo o onome o čemu možemo pričat- o onome šta vidimo na terenu.
Moje mišljenje je da tata martino sprema ekipu od samog početka sezone za one najjače utakmice s najjačim protivnicima. Kako?
Smanjuje rizik nauštrb igre bočnih braniča. Tata nije glup tip i sigurno je vidio da je prostor koji su barci protivnici najčešće I naujuspješnije napadali onaj između bekova I stopera, jasno, govorim o tranziciji. I onda je odlučija suzit taj prostor tako da bekovi stoje dosta povučenije, I de facto, u napadačkoj fazi igre ne sudjeluju osim u konkretnim, izoliranim slučajevima. Budući netko mora širit obranu, onda to rade krila- pedro I alexis. Posljedica je pod jedan- da onda u sredini jednostavno fali opcija(2 igrača manje za kombinatoriku I operiranje prostorom- ona 2 beka), a pod dva- protivniku je ovakvu postavku napada mnogo lakše branit jer je daleko statičnija nego kad krila ulaze “unutra” I razvlače, kidaju raspored zadnje linije.
Ovim se vrlo jednostavno može objasnit I dojam koji se stiče da messi stalno kasni ili da je sebičan I slično. Ne, ništa više nego inače(a ja se ne mogu sjetit utakmice u kojoj je barca rezultatski patila zbog messijeve sebičnosti- na koncu, kojeg to drugog igrača znate koji bi ladno nakon 70 golova po sezoni pristao na trenerovu zamisao da se spušta dublje po loptu I kreira igru u završnih 30 metara, umjesto da je realizira?), nego su mu naprosto ogrančili opcije. Da maksimalno pojednostavnim- prije je imao 2 igrača više za rješenja u igri u završnih 30 metara nego ih ima sad. Autmatski se obrana I više I lakše koncentrira na njega I skrati I prostor I vrijeme. Koliko god čudesan bio, ni messi nije supermen. S tim da je apsolutno moguće I to da je I on malo psihološki opterećen,ne bih rekao samim golovima, koliko pitanjem hoće li I ako da- kada, se vratit na razinu otprije godinu-dvije-tri. Uvuče se nervoza, malo I strah, to je sasvim prirodno.
No da se vratim na ovakvu postavku napada- još jedna varijabla se uvlači kad je na terenu neymar. Ovo je vrlo teško reć, ali ja sam dojma da je barcin napad tečniji I brži I “lakši” kad on ne igra, nego kad igra. Ili, gledajmo to na ovaj način- kad on igra uz messija- onda se igra naginje k sve individualnijoj postavci, kad uz messija igraju dva radna krila(pedro, alexis) onda se I u ovoj tatinoj varijanti ipak nađe nešto kretanja I otvaranja prostora, pa se radi timski. Pazite, mnogo je lakše messiju igrat I driblet I prodirat I zabijat kad mu kolege na terenu “rade”, otvaraju prostor, daju opcije, razvlače braniče. I ne samo messiju, nego bilo kojem igraču. Dok kad na terenu nema igrača koji bi tako radili, ili ih je premalo, ili se njihov rad ne koristi- sve pada na individualce koji mahom čekaju loptu u noge da pokušaju sa svcojom čarolijom.
S druge strane- apsolutno valjana je I primjedba da baš ovakva tatina postavka u kojoj se u napadu svjesno žrtvuje 2 igrača zbog defenzivne stabilnosti, ide u pravcu čekanja individualnih rješenja nekog od genija u barcinu dresu. A ne u pravcu timskog rješavanja obramebnih rebusa.
Kako bilo, ostatak sezone će pokazat koliko će te tatine zamisli biti uspješne. Ja nemam povjerenja u njih. Naprosto zato što sam uvijek bio “vjernik” nizozemskog proaktivnog pristupa igri koji je karakteriziran jakim naglaskom na timsku igru u kojoj sudjeluje svih 11 igrača. I zato što je barca srž ovakvog, jasno, prilagođenog pristupa, a protiv svoje prirode je jako teško ić. Rekao bih- nemoguće.
Da se dodirnem još par detalja ofenzivne faze igre kod tate.
Mnogi govore o nekim dugim loptama kao nekoj dramatičnoj novosti, ili o nečemu šta je dobro ili zlo za igru. Gluposti.
I pod pepom barca je koristila dugačke paseve zrakom, samo primjetite razliku- dugačke paseve, a ne dugačke lopte! Xavi-alves je dijagonala koja je stalno funkcionirala(eklatantan primjer je prva utakmica kontra arenala u l.p. kad je barca poražena 2-1). Poanta je da se dugi pas igra samo onda kad je siguran njegov uspejašn ishod. Koliko je duga, toliko mora bit sigurna, govorio je barba luka kaliterna. Tako da je priča o tome kako su za barcu duge lopte svetogrđe- glupost. Svetogrđe su duge lopte koje nemaju nikakve šanse doć do svog cilja. A takvih u barci ove sezone zna bit.
Pa ta famozna vertikalizacija(u koju se dijelom uklapaju I ove duge lopte)- šta je to zapravo? U šta manje dodira doć do situacije za gol. Šta je manje dodira, veća je mogućnost I za pogrešku. Šta je više pogrešaka, zahtjevnija je I učestalija faza obrane. Šta je više pogrešaka, lakše se gubi ritam, a ova barca živi od svog kontinuiranog ritma igre. Opet kažem- treba na vagu stavit cst I benefit pa vidit šta će izać. Pričekajmo kraj sezone.
Def faza je u potpunoj ovisnosti o tome kako igraš ofenz. Fazu.
Ovdje dolazimo do jednog paradoksa, teško prispodobivog ljudskoj prirodi, ljudskom instinktu, kojeg je moguće pojmit I primjenit isključivo snagom volje(za razliku od instinkta!) kroz mentalnu racionalizaciju- rizik od greške I posljedice(gol u svojoj mreži) je nabolje moguće spriječit tako da još više riskiraš! Uvijek je bolje spriječit(odmah presingom oduzet loptu) nego liječit(povuć se I branit zonski), a rizik po svoj gol sprečavaš poduzimajući još više rizika. Ovo je meni pep učinio kristalno jasnim.
O čemu ja, dovraga, ovdi filozofiram?! Evo:
Ako napadam produženim, kontinuiranim napadom na postavljenu obranu s više igrača I nešto ne štima, ne mogu pronać put I gubim posjed, pa mi sijevaju kontre- neću se povuć I krenut opreznije, nego ću napadu dodat još jednog(ili dva!) igrača! Ako mi po gubitku lopte sijevaju kontre, neću se povlačit kad izgubim posjed da bih postavio zonu, već ću svoju ekipu, naprotiv(!), gurnut još visočije, ofenzivnije, I pridodat im još jednog igrača više u presingu, a manje u osiguranju otraga.
A barca danas radi obrnuto. Umjesto da nastavi napadat s više igrača, oni dva igrača svjesno povlače I eliminraju iz faze napada. Umjesto dap o gubitku lopte napadnu kroz pressing odmah protivnika, oni se povlače u svoju zonu.
E sad, neko će reć- čekaj, alo! A zašto bi ta tvoja ideja bila ispravna a ova ne? posve pošteno pitanje. Jebiga, nekome je kate moss bomba, a monica bellucci mu je bezveze, ima nas svakakvih. Al dobro. Tu doazimo do pitanja- kakav kadar imaš, s čime raspolažeš.
Promotrite malo s kakvim profilom igrača igraju kakvi treneri, da ih sad ne imenujem. Ako netko najviše polaže na svoju obranu, oće li onda igrat s igračima profila xavija, inieste, cesca, thiaga u srcu ekipe? Pa čak I busquetsa. Neće, tražit “fizičkije” igrače, snažnije, jače, moćnije duel igrače za kontakt igru. Pa, ima li ikakve logike za ekipu barcina profila da igra ikako drukčije osim da maksimalno produži fazu napada I maksimalno skrati fazu obrane?
Očito nekima ima. Zato barca danas iz gore navedenih razloga (manje igrača u napadu, oprezniji pristup u obrani) sve više I češće igra fazu obrane. A to , barem meni, znači da je sve ranjivija.
Pressing- još jedna tema, gdje je nestao pressing?
Nije nigdje nestao, nego ga je mnogo teže igrat nego prije. Zašto? Jer je ekipa manje kompaktna. Zašto? Jer imaš manje igrača u startu za radit ga(opet ona 2 van igre), jer imaš lošije pokriven prostor u startu(bekovi iza uz aut liniju, krila naprijed uz aut liniju, a lopta se najčešće gubi negdje u sredini. Interesantan detalj koji mi daje za pravo u ovoj pretpostavci je I to da tata šta može češće nastoji zaobić sredinu terena u završnoj protivničkoj trećini tako nastojeći minimalizirat gubirak lopte na tom dijelu terena(zato I toliko nabačaja) upravo jer zna da je tu defenzivno u tranziciji s ovakvim rasporedom najranjiviji.
Pa onda dalje- vertikalizacija igre također jako loše utječe na pressing. Čista logika: ako je pas koji biva presječen duži, onda imaš I više metara preć za doći do protivnika koji ti je oduzeo loptu da bi uopće mogao primjenit pressing. To znači da ovaj ima više vremena na lopti I prostora- a to su temelji presinga- skratit protivniku vrijeme I prostor na lopti. Sasvim je logično da onda pressing puca. U takvoj situaciji, uistinu jest pametnije povuć se I postavit nego se ubijat za postić nemoguće. Međutim sad u jednadžbu ulazi I povratna trka na svoje def pozicije koje prije nije bilo- dodatni umor, posljedično pad koncentracije na lopti I bez nje.
I konačno- sama def faza igre se mora igrat više I češće I duže. A barcini igrači nisu igrači koje će branit prostor na vrhunskoj razini. I tu igra pati.
Ako ćemo o kadru pričat, koga škartat, koga kupit, onda prvo moramo odredit kojim će putem barca. I za samu igru I neposredan rezultat bi bilo jako dobro da tata presiječe I odluči na koju će se stranu prebacit: ostat vjeran barcinu stilu igre pod pepom(odatle moj post pred stranicu dvije da bi barca ovo glatko dobila da se držala svojih postulate) ili se vratit na jedno opće prihvaćeno I rašireno, mnogo manje avangardno I radikalno shvaćanje igre. Prdnit I stisnit- nemoš.
Ako je odgovor opcija 1- onda barci ne treba doslovno nitko. Ni stopper ni bek ni vezni ni napadač. Jedino vratar jer vv odlazi.
Ako je odgovor opcija 2- onda barci treba ozbiljnija rekonstrukcija. U tom slučaju će I 1 stoper bit malo, trebaće sigurno I jedan defenzivniji bek, sigurno 2 fizički dominantija vezna igrača, 1-2 centarfora. I naravno golman, zapravo 2.
S tim da treba vodit računa I o još jednoj stavci tog barcina identiteta po čemu je drukčija od svih- njihovi klinci u prvoj ekipi. Ne smije se zaboravit da je guardiola od busquetsa I pedra, pa I piquea učinio igrače na razini na kojoj su danas, te su izravno ili neizravno zbog takvih iz kluba odlazili takvi igrači poput yaye, eto’oa, ibre, rafe… a na vrata najozbiljnije kucaju I deulofeu I rafinha, vrlo brzo I samper I dongou I bagnack. Treneri 99% uvijek prvo gledaju sebe. A to znači da interes kluba dugoročno pati. Njih ne zanima šta bi neki klinac mogao postat, nego šta mu neki igrač nudi danas. I to je opasna zamka za klub danas.
U ovom svjetlu možemo I individualno- xavi po meni s loptom izgleda možda I bolje nego ikad. Problem je bez lopte kad usljed opisanih mehanizama igre biva ostavljen sam na širokom prostoru. A xavi ni kad je bio fizički tip top nije bio neki duel igrač ni neki skakač ni neki brzanac. I onda se opet dolazi do paradoksa- s jedne strane imaš genijalnog razigravača, metronome, neprocjenjivog za fazu napada uodređenim uvjetima igre, ali s druge defensive liability opet u “određenim uvjetima”. Rješenje je- odluči se- ili prilagodi uvjete igre xaviju, ili ga se riješi.
Isto je I za ostale- ako će se igrat pressing ko pod pepom- ne trebaju ti novi stoperi sada(u budućnosti da, ovisno o puyolovu stanju). Ako će ti obrana sve češće igrat dboko u svojoj polovici- trebaju ti I to vjerojatno dva. Odluči se.
Ako ćeš fazu napada igrat ko pod pepom, ne treba ti 9. Al ako ćep sve više lopti gurat silom naprijed, I ubacivat s boka- onda ti trebaju, I to 2. Odluči se.
To tako ide.
Jučerašnja utakmica per se ne mora značit ništa. Rezultat također. Međutim, mehanizmi igre upućuju na neke zaključke. I od toga ne treba bježat. Ljudi kažu barca je igrala super prvih pola sata. Da, ali više zbog toga što nije bilo inddividuALNIh grešaka koje su se poslije događale, I zbog toga što Valencia nikako nije uspijevala u svom naumu. A ne zato što su mehanizmi igre koje barca danas forsira ispravan odabir. S tim, jasno, da je to isključivo moje mišljenje. Odgvor na to da li su bili ispravan odabir će dat kraj sezone. Ili možda poštenije, kako neko reće- ova I iduće 2 sezone.¸
A jučerašnja utakmica je tati samo produbila brige, jer je bilo dosta pogrešaka unutar njegovih koncepata igre. Ako imate volje, obratite pažnju na samo 2-3 detalja: kako je Valencia došla do auta u visini ruba 16-erca koji je prethodio golu(obratit pažnju na barcinu def fazu), kako je igrač valencie mirno primio loptu među 4-5 barcinih igrača kod toga auta I probio bok, pa kako je alba pionirski ispao kod drugog gola- ono su osnove za bočne braniče.
Ne mislim da je stvar u pristupu igrača, maker onom svjesnom. Ovu ekipu sam toliko puta gledao I x puta se uvjerio u njihov karakter. Naprosto dođe do manjeg opuštanja, neke se stvari poklope I jebiga.
Ali ponavljam- to nije temeljni problem. Po meni, mnogo veći problem je ovo o čemu sam pisao ovaj lancun.
[uredio irilov - 02. veljače 2014. u 19:08]
