uobicajena stvar je bila da neki klub dominira par sezona, slozi se super generacija, osvoje sve zivo i onda se momcad polako raspadne, dodje do smjene generacije, slijedi par godina u sredini tablice i ciklus krece ispocetka
u zadnjih 20 godina je novac preko astronomskog rasta televizijskih prava i Ljige prvaka prakticno onemogucio taj prirodan slijed stvari, pa United (i ostale tzv. prirodne

momcadi) moze stalnim novim kupovinama obnavljati momcad i ostajati u igri za naslove i nastupe u LjP. Odu Yorke i Cole, kupe Nistelrooya za 30 milijuna. Ode on, kupe Rooneya za 30 milijuna. Onda kupe i Kristinu za 30 milijuna. U medjuvremenu dovedu jos igraca za 100 milijuna. Ode Kristina, dovedu Berbatova za 30 milijuna. Ode Berbatov, dovedu Persiea za novih 30 milijuna. Uzmu Carricka za 30 i Hargreavesa za super-povoljnih 25. U medjuvremenu si mogu dopustit takve kikseve kao sto su Edmilson, Veron, Anderson, Forlan, Heintze i slicno (svaki od njih za minimalno 15 milijuna - i onda je City taj koji napuhuje cijene?

)... Da nema konstantnog dopinga od strane tv-prava i LjP, Ferguson si ne bi mogao dopustit bacit kroz prozor 30 milijuna svake godine. Bez tog dopinga United ne bi bio 20 godina dominantan jer bi ga na par sezona zamijenili Tottenham, Sunderland ili Sheffield Wednesday... i oni bi kad-tad slozili neku svoju opaku generaciju
po tebi se prvenstva onda uopce ne bi morala vise ni igrati jer zbog financijske nadmoci ostatak lige nikad vise nece imat sanse nesto osvojit... nek se igra Super Four liga s Unitedom, Chelsea, Arsenalom i Liverpoolom i svi sretni...
kako se u borbu za naslov u Engleskoj moce ukljucit neki novi klub, osim jacanjem svoje pozicije kroz financijske injekcije ulagaca?
marljivim radom, sitnim koracima, te opreznim knjigovodstvom kao Sunderland, Bolton i Everton? Aha, samo cekaj. Dok im Prirodni United ne kupi najboljeg igraca za 30 milijuna
[uredio ian wright - 17. siječnja 2013. u 09:23]