@db - bayern je počeo igrat 'dosadan' nogomet nakon što su poveli 3:0, znači negdje od 60. minute. i to je najveća zamjerka.
Mogli su im utrpat 6 komada ko popit čašu vode. meni bi to bio užitak gledati, svima bi. svakako puno veći užitak od činjenice da su sposobni majstorski sakrit loptu, svaka čast ali nogomet se igra zbog golova i tu je db u pravu.

Možda je nekad dobro kod 0-3 stat na kočnicu i čuvat se ozljeda, zapravo u većini slučajeva je. ali ne u ovakvoj utakmici koju gleda cijeli nogometni svijet, kad ti dođeš do 0-3 s pola gasa a uz malo rizika možeš dobit jako puno - strah cijele europe. 0-6/0-5 s Etihada bi odjeknulo ko bomba u cijelom svijetu, ne samo u europi. priča mjeseca, analize.. = marketing!! eh, a moglo se, moglo se itekako..

Ovako 1-3, što je rekao wright običan nogometni rezultat koji ne šalje pravu poruku, ne dočarava što se događalo i što se moglo dogoditi uz maksimalni angažman svih 90. na kraju će još neki ljudi imat dojam da je Silvin slobodnjak ušao da je ''moglo bit vatre, moglo se do boda..'' -  i jesu li u krivu ti ljudi ako će se Bayern nastavljati zadovoljavati s 2-3 gola i počet se odjednom zajebavat na terenu, čuvat loptu, uvodit osme zamjene itd..?

Ja bi sad otišao malo dublje. psihologija je prevažan faktor u sportu, mit, karizma.. strah. 2011. Đoković je dobivao 95% protivnika prije nego što je uopće izašao na teren, dominacijom i rezultatskim gaženjem u prethodnim mečevima unaprijed je dobivao brojne susrete.
Govorim i o budućim bayernovim protivnicima koji su mogli bit unaprijed potpuno psihički potučeni, bez ikakve nade. ovako su vidjeli tračak svijetla. što mislite kakav bi bio mind-set leverkusenovih igrača da je ovo završilo 0-6? pa nema tog Hyypie koji bi ih stvarno uvjerio da nešto mogu zakuhat. ovako se ipak imaju čemu nadat. a Bayern si je sam za to kriv.