Podosta članova foruma tvrdi (otpr.) da tehnički, taktički i fizički inferiorniji nogometaš ne postoji trenutno u svijetu vrhunskog nogometa.

Pa nisu li onda, samim tim spoznajama, svi njegovi uspjesi i rezultati još veći i za još veće divljenje?

Osobno dolazim iz svijeta rukometa i naravno da se, kao i cijeli svijet, divim jednom i jedinom, neponovljivom Ivanu Baliću, ali mene osobno još više fascinira rukometni put jednog Igora Vorija, koji je bio ''lijevo smetalo'' u juniorima Zagreba, nije znao dodati dvije točne lopte, trapavost kakva se rijetko viđala, nekoooordiniran i presmiješan u svojim nastojanjima da bude rukometaš...taj isti Igor Vori, koji je u mladim danima imao jedinu prednost što je visok (a ni to mu nije bila prednost jer je bio mršav i slab konstitucijski, uz već spomenutu nekoordiniranost) je uz silan trud, rad i volju postao stožerni igrač svjetskih i olimpijskih prvaka, igrač koji je apsolutno sve postigao svojim radom, bez imalo (ili da kažem bez prevelikog...) talenta.

Baš iz tog razloga (da se ne udaljujem od teme) je za mene Pippo najveći napadač današnjice, vrh vrhova, jer je uz puuuuno manje talenta i startnih predispozicija postigao nešto o čemu mogu sanjati milijuni nogometaša širom svijeta, milijuni talentiranijih, bržih, jačih i sposobnijih.

Bravo, Pippo, najveći si!

 

P.S. U današnjim Sportskim Novostima na duplerici je tema Pippo Inzaghi...