Zanimljivo mi je kako se
mi žestoko opredeljujemo za inostrane timove! U
moje vreme, deco draga, toga nije bilo

!Mislim, simpatisali smo, možda, ovaj ili onaj tim, ali daleko od toga da smo sa ovolikom pažnjom pratili sve njegove utakmice, uspehe i neuspehe.
A još mi je zanimljivije snimati kakve sve emocije ova igra zna da probudi u običnim ljudima! Da se bavim psihologijom, mogao bih sad odmah da krenem knjigu da pišem! Bez zezanja!
Koji je to
spektar, jebateled! Jer,
iza paravana
navijanja za neki tim se često krije čitav bunar negativnih, destruktivnih emocija, odnosno
navijanje protiv nekoga...
I tu onda kreću kojekakve projekcije, o čemu su nas učili u 2. razredu gimnazije (predmet:
Psihologija; lekcija: "Odbrambeni mehanizmi")
Pa tako neki izaberu da
mrze MU prvenstveno zato što u njemu igra Vidić koji je Srbin. Čak se ni na Liverpoolovim navijačkim forumima dotični ne osporava kao ovde! I tako ispada da su svi drugi slepci, jedino naši
stručnjaci "znaju znanje".
Da ne bude zabune, dodaću da se iz
sličnih razloga navija
contra Tottyja. Dovoljno je, recimo, samo otići na neki srpski forum kada se diskutuje o Premiershipu... Objavi se, recimo, vest da je Vidić izabran za igrača godine i odmah krenu komentari tipa, "A gde je Luka Modrić?" "Hahahaha... gde je Ćorluka...?" Itd...itd ?!?!?!?! Kakve to veze ima jedno sa drugim????
No, ispada da IMA! Mada, na nekom sasvim zasebnom nivou - tamo gde je sama igra
sekundarna, odn., gde je ona samo
metafora za neki potpuno drugi i drugačiji diskurs. To je svojevrsni "twilight zone", gde jedna fudbalska ekipa iz Barcelone postaje "
MI", a njihovih 11 suparnika su odjednom i "
MOJI/NAŠI"
neprijatelji ( ako vam se više svidja, može i obrnuto).
Takvoj ekipi, takvim protivnicima, se
ne daje gol. On se
ZABIJA!
Igrači protivnika su ubice, foliranti, prevaranti, najgori, najbolji-protiv-malih-timova, pederi...
A
MI smo - fantazisti, genijalci, šampioni, najbolji na planeti, superiorni u svakom pogledu, uvek i svugde...
Negde, pred spavanje, se poneki od ovih i ovakvih "navijača" sete da su oni ipak potpuno nebitni u celoj priči i da je krajnje vreme da se okrenu
svom životu... poslu, porodici, školi...
Mnogo je više onih, čini mi se, koji ne kapiraju da su razapeti izmedju dva potpuno odvojena sveta od kojih je samo jedan - stvaran!
Oni i dalje svim srcem navijaju za Manchester, Barcu, Real, Bayern, Romu... Houston Dynamo (

).
Ovakvo
proseravanje sa moje strane zaslužuje zaključak iliti poAntu:
Dakle
,
TO je upravo ono što fudbal čini mnoooooogo interesantnijim od bilo kojeg dugog sporta, pogotovo onih koji su "glavni" na ovom kontinentu!
