Minhenski Bayern u finale Lige prvaka protiv Intera po nekima ulazi kao autsajder. Međutim, jedna se utakmica vjerojatno vrzmala po glavi Louisu van Gaalu dok je pripremao svoju momčad za madridsko finale: finale Kupa Europskih Prvaka iz 1967. godine, kada je Celtic kao totalni autsajder pobijedio Inter rezultatom 2:1 na stadionu Luz u Lisabonu.
Puno je paralela između Le Grande Intera iz šezdesetih pod vodstvom Helenia Herrere i onoga koji danas vodi Jose Mourinho.
Herrara je vodio Inter osam godina, između 1960. i 1968. godine i sa tom momčadi ostvario velike uspjehe, tri Scudetta i dva Kupa Prvaka, te je smatran najvećim taktičarem svog vremena. Pod njegovim vodstvom Inter je usavršio Catenaccio, ekstremno defanzivnu 5-3-2 formaciju baziranu na čvrstoj obrani i brzim kontranapadima. Bila je to taktika koja se pokazala Interovim najubojitijim oružjem, ali i ahilovom petom.
Kao i Herrera u svoje vrijeme, i Josea Mourinha danas mnogi smatraju najboljim trenerom u nogometu. U svojoj, relativno kratkoj, desetogodišnjoj trenerskoj karijeri ostvario je puno više nego što većina trenera ostvari za cijeli život. Brojni naslovi prvaka u tri različite zemlje učinile su da ga se smatra trenerom koji zna kako se pobjeđuje, a pokazao je i veliki raspon različitih taktičkih opcija, formacija i stilova igra, ovisno o prilici, zahvaljujući kojima je do tih trofeja stigao.
Jedan sjajan statistički podatak koji često ostane zanemaren jeste da je Jose Mourinho neporažen na domaćem terenu kao trener preko osam godina, od 23. veljače 2002. godine, kada je Porto poražen od Beira Mara sa 3:2. Sa Portom je nakon toga kao domaćin odigrao 38 utakmica, pobijedio 36 i remizirao dvije, sa Chelseam 60 utakmica - 46 pobjeda i 14 remija, a sa Interom 38 utakmica - 29 pobjeda i devet remija.
Ukratko - Jose je genije.
Inter je uvijek bio među najjačim momčadima Europe, ali trebalo im je vodstvo i psihološka motivacija koju je Mourinho donio kako bi konačno ostvario njihove ambicije u Ligi prvaka.
Napravio je sjajne poteze i na tržištu igrača, dovevši u svoju momčad igrače poput Samiela Eto'oa, Wesleya Sneijdera i Gabriela Milita, kada su ih se njihovi klubovi bili spremni olako riješiti ili nisu dovoljno cijenili njihove sposobnosti. Doveo je u momčad Intera navedene igrače, a oni su sa sobom donijeli svoje želje i ambicije, vidjevši priliku da ožive svoje karijere, a usput su i drugi igrači dosegli nivo za koji nisu ni znali da mogu.
Kao i Herrera šeszdesetih, Jose je student nogometa. On živi i diše nogomet, nikada ne dopušta svojim igračima da im igre padnu ispod njegovih očekivanja.
Obojica trenera koriste psihološke trikove i na terenu i izvan njega, a dvije poznate Herrerine izjave lako bi se mogle pripisati i Joseu kada ne bismo znali da su njegove: "Sa deset igrača naša momčad igra bolje nego sa jedanaest" i "Klasa + Priprema + Inteligencija = Trofeji".
Herrera je također bio jedan od prvih trenera koji je znao zasluge za rezultate svoje momčadi pripisati sebi, često govoreći kako su do pobjede došli zbog njegovog 'specijalnog' taktičkog znanja i izbora igrača. Čovjek bi pomislio kako je Herrara zapravo bio prva verzija Mourinha.
Mourinhovi igrači mu vjeruju, a on im je uzvratio osvajanjem domaće dvostruke titule i prilike da osvoje i trostruku.
Louis van Gaal zna da, na papiru, njegova momčad u najvećem broju detalja pomalo zaostaje za Interom, ali nogomet se ne igra na papiru, nogomet se igra u srcu i glavi i puno prije nego što lopta po prvi put krene s centra. Baš kao i menadđer Celtica Jock Stein 1967. godine, Van Gaal će svoju momčad dodatno motivirati i Inter će najprije morati pobijediti najprije njihovu volju, a tek onda dobiti utakmicu.
Ako Inter 2010. godine na teren istrči sa istim stavom kao i Inter iz 1967. i bude čekao na svojoj polovini terena smatrajući kako je njihova obrana neprobojni bedem za protivnika, onda će se morati jako boriti, boriti možda i za ostanak u utakmici. Davne 1967. Inter je došao u vodstvo već u sedmoj minuti golom Sandra Mazzole sa bijele točke. Herrerina momčad se tada povukla i zaigrala Catenaccio, koji je trebao odolijevati Celticovim napadima. Inter je doćekao poluvrijeme netaknute mreže i zadovoljan sam sobom, pa Herrera nije vidio potrebu da bilo što mijenja u drugom poluvremenu na taktici koja je tako dobro funkcionirala u posljednjih sedam godina, a ne samo u prvih 45 minuta.
Ali sve se to promijenilo u 63. minuti kad aje Tommy Gemmell donio izjednačenje. Od tog trenutka inicijativa je prešla na stranu Celtica i to u toj mjeri da Inter više nije mogao promijeniti svoju taktiku sve i da je htio. Celtic je napadao i u 83. minuti dogodilo se neizbježno. Dalekometni udarac Bobbya Murdocha od nekoga se odbio i prevario vratara Sartija i lopta je završila u mreži. Rođena je tako legenda Lisabona.
Ta će utakmica biti u mislima obojice trenera pred večerašnji susret. Inter je očiti favorit, a najbolja Interova taktika je obrana. Jose Mourinho je tradicionalno konzervativan i svaka njegova momčad se najbolje može opisati tako što se može reći da igra efektivno, a ne atraktivno, na rezultat, a ne za ljepotu igre.
Najveću šansu da dođe do pobjede Van Gaalov Bayern ima ako napadne od prve minute. Imaju trenera koji je sličan Jocku Steinu, krilnog napadača Arjena Robbena koji može probiti svaku obranu, baš kao što je Celtic 1967. godine imao Jimmya 'Jinky' Johnsena, dok je Bobby Murdoch dirigirao sredinom terena u Celticu baš kao što to danas u Bayernu čini Mark van Bommel, a Tommy Gemmel je bio lijevi bočni igrač koji je probijao stranu i prijetio protivničkom golu upravo kao što to kod Bayerna na desnom boku danas čini Philipp Lahm.
Paralele su brojne i očite. Hoće li se povijest ponoviti u Madridu? |