Kako me ovo sve podsjeca na jadikovanje navijaca jednog kluba iz Hrvatske... Deloje, zvezdasi... Sto prije shvatite istinu, a ona glasi da je Crvena Zvezda danas jedan mali klubic iz istocne Europe (koji je samo velik po posjeti na tribinama koje zive u nadi povratka mitomanske proslosti) to cete se lakse nositi s ovakvim osjecajima koji su jucer preplavili stadion u Ulici Ljutice Bogdana... Sto prije shvatote da vam je prinova od prije par godina s Karaburme Kaludjerovic, vasa realnost, jer oni koji su kvalitetnijni od njega na toj poziciji (Zigic, Pantelic, Drulic...) su vec odavno vani, a za kupit kvalitetne pojacanja s ovih prostora ala Beciraj, Dzeko vise se prvo ne pita nekadasnjeg Cecinog jebaca Vladana Lukica niti ulisicenog Dragana Dzajica (kao sto se nakad pitalo kad su dovodjeni Pancev, Savicevic, Prosinecki, Stojkovic, a budzet SR Srbije davao onioliko koliko je treca Zvezdina zvezda i danasnji uzor Zdravka Mamica trazila)... Nema vise toga, navijaci jednog od 4 stuba srpstva, ovo je vasa realnost.. Jedne godien trece pretkolo, jedne godine cetvrto, a kad od vasih komsija s druge strane Topciderskog brda preuzmete dio utjecaja u Fudbalskom savezu Srbije, onda se mozete nadati i Ligi uefe svake, trece, cetvrte, pete godine... Naravno sad je Rennes jedan od "najboljih timova u Francuskoj" (prema jugoslavenskim portalima net.yu, index.yu), ako ne i sire, kad ga je Dinamo po svim parametrima trebao dobiti prije koju godinu (trebalo je dva razlike za "prezimljavanje"), onda su isti ti portali pricali o Rennesu koji bi se u HNL-u ili Meridijan Super Ligi borio eventualno za ucesce u Kupu uefe, ako ne i za sredinu ljetvice. Slicno kao sto se u tekstu gore pise, kako je jedan cetvrtfinalista Lige prvaka mogao izgubiti 2-0 od jedne momcadi koja bi se u HNL-u (a samim tim i u Paralela Super Ligi) borila za sredinu ljestvice, to je bio bolji zrijeb, a evo nas Srbijance opet sreca nece pa nece... Sve sami europski velikani Appole iz Nikosije, Slavija Prag, Slovan Bratislava, pa evo i Rennes, a septembra u Europi nema pa nema... Ne moze tu ni Robi Decembarski pomoci... Nekad je busio Rangers, Dinamo Dresden, lobovavao Uzicanina Pandurovica (koji je dugi niz godina branio za vaseg jucerasnjeg protivnika) na armijskom pasnjaku (kad su svi iz saveznog i republickog budzeta i tvrtke pod njihovim utjecajem davali pare), danas je i on nemocan. No nije on s te strane bitan, nemocni bi s klubom takvog budzeta i ovakvim igrackim kadrom bili i Mourinho, Fergusson, Ljupko Petrovic, Djordje Gerum ili Mojas Radonjic...

Medjutim nesto mi upada u oci, kako ljubitelji nogometa u Hrvatskoj sad zale zagorsku posrbicu rodjenu u Njemackoj. On je prije kojih 9 mjeseci sam znao u sto se upusta, znao je gdje odlazi i znao je sto znaci ime Crvena Zvezda za veliku vecinu Hrvata. Nekad je svoje poteze mogao pravdati mladoscu, samovoljom travnickog opsjenara i nogometne neznalice, zeljom za igrackom afirmacijom u jacem klubu (sto je jedan od 4 stubova srpstva TADA, naglasavam tada, i bio), utjecajem maminog brata Tece Srbijanca... Danas nakon svega sto se dogodilo tijekom posljednjih 20 godina, zaljenje za sudbinom najtalentiranijeg nogometasa alias fudbalera planate 80-ih i 90-ih nakon Diega Maradone, na klupi crveno-belih nema nikakve potrebe. Kad ih komsije s armijskog pasnjaka iz Humske ostave jos koji bod, sto je do proljeca neminovno kako je krenulo, opet ce pokajnicki prelaziti prijelaz u Bajakovu,a sa "severa" ce se oriti "Robi ustaso". Ono sto je najgore, i sto pokazuje karakter nas Hrvata, rasirenih ruku docekat cemo ga u Mindzusarov stozer, kao sto smo ga 1997. (nakon sto je u Sevilli tijekom prvenstva odigrao par utakmica, a drugi po popularnosti klub iz prijestolnice Andaluzije to prvenstvo zavrsio na posljwednjem mjestu Primere i ispao u Segundu) primili i 1997. Veliki Vodja tada je naradio da se iz drzavnog budteta pjevac pjesme (u vremenu kad Robijevi tadasnji i danasnji (ali ne jos zadugo) idolpoklonici vec nasiroko orgijaju po istocnoj Slavoniji i Dalmatinskoj Zagori) s cigaretom u zubima pored svoje jebaljke razalovane atleticarke jednog od 4 stuba srpstva "Tko to kaze tko to laze...",  za svoje usluge tadasnjem privatnom klubu krivoustog ljigavca nagradi s milijun maraka godisnje.

No to nazalost govori vise o nama nego o njemu... Uglavnom drago mi je jucer ovako zavrsilo na nekad "nasem najvecem stadionu", gust bi mi bio poslusat zalopojke Milojka Pantica, ali zadovoljit cu se i bez toga...