Novković: "Tvrdim, namešteno je"
Izjavu Despine Papadopulos, supruge pokojnog grčkog diktatora Jorgosa Papadopulosa, da je utakmica Panatinaikos – Crvena zvezda u polufinalu Kupa evropskih šampiona 1971. bila nameštena, za ’Blic’ je potvrdio Mile Novković, tadašnji bek crveno-belih. „Ubeđen sam i odgovorno tvrdim da je ta utakmica nameštena. I posle 36 godina, siguran sam da smo bili drogirani, šetali smo po terenu kao u nekom polusnu. Nikad neću zaboraviti kroz šta smo prolazili kada smo se vratili u Beograd,“ kaže Novković.
Crvena zvezda je u prvom meču u Beogradu pred 100.000 gledalaca pobedila grčki tim sa 4:1, ali je u revanšu 28. aprila 1971. za nevericu izgubila sa 3:0, baš rezultatom, koji je Atinjane vodio u finale sa Ajaksom na „Vembliju“.
Šta se tačno dešavalo u Atini, od vašeg dolaska u „Hilton“ pa nadalje?
„U Grčku smo došli u nedelju, tri dana pre utakmice, i sve do srede naš boravak tamo bio je, malo je reći, čudan. Noćima nismo spavali, nismo mogli od bubnjeva koje su nam naši domaćini poslali kao dobrodošlicu. A 15 minuta pre utakmice, na teren koji je posle postao oranica, helikopterom je sletela, činilo mi se, najlepša devojka na svetu, tamošnja misica. Ona nam je podelila poklone, rukopis Svetog pisma i crno-bele televizore. Da, tada je bilo uobičajeno da su klubovi razmenjivali darove, akten-tašne ili nešto tome slično. Posle je ta devojka „iz zahvalnosti“ zbog eliminacije Zvezde provela noć sa golmanom PAO-a. Ona je izjavila kako mu je to poklon za finale KEŠ. Svašta je tamo bilo, verujem da su nam nešto stavljali i u hranu, kojom su nas omamljivali, ali limunada na poluvremenu utakmice nas je dotukla.“
Kako to mislite?
„U prvom poluvremenu primili smo gol u 30. sekundi meča, i to neverovatnom greškom Klenkovskog, koji je vratio loptu golmanu Dujkoviću na dva metra, što se nikad ne radi. U tom trenu uleteo je njihov napadač, dvometraš Antonijadis i pogodio, a ja gol nisam ni video. Na pauzu se otišlo sa golom minusa, a trener Miljanić je hteo da nas sve išamara od muke. Nije mogao da veruje da smo to mi, i da gubimo od neke ekipe poput, na primer, Voždovca. Ok, sve se mi dogovorimo kako ćemo da ih napadnemo i sredimo, međutim, ušao je u svlačionicu neki mali Grk i doneo nam osveženje. Naravno, mi smo limunadu iskapili, i tu moje sećanje iz Grčke prestaje.“
Šta se potom dogodilo?
„Znam samo da smo u avionu po povratku kući pevali i smejali se. Zamislite, pevali i smejali se! „Probudio“ sam se tek u Beogradu, kada sam došao kući, kada me otac ošamario. Majka šest meseci nije razgovarala sa mnom, kumovi su me se odrekli, svi su nam govorili da smo prodali utakmicu. Ljudi u našoj zemlji su umirali u toku tog meča, nisu mogli da podnesu eliminaciju, ali nikad mi neće biti jasno zašto se sve vreme ćutalo o tome i što niko nije ranije progovorio. Nije se smelo, dogovoreno je na višem nivou od igrača i trenera,“ zaključio je Mile Novković, a prenosi 'Blic' od petka.
---------------------------------------------
Imam dva komentara:
1. Koliko se sećam, Mile Novković nije bio bek, već je zamenjivao Džaju n a levom krilu (Džajić nije igrao ni u Beogradu, jer je popio bananu zbog tuče i isključenja protiv Carl Zeissa - ajme, koji su to pruski prevaranti bili!). Ali, to uopšte nije bitno, naravno.
2. Priča o navodnom "trovanju" (ili "dopingovanju") je poznata svakome koji je imao bilo kakvu vezu sa nekim od igrača iz tog tima. Sad će ispasti kao da i sam učestvujem u "rekla-kazala" lancu, ali, bez zezanja, moj ujak je bio jako dobar pajtos sa "Belčom" (Bata Djorom) i to još iz Užica, pre nego što je ovaj u paketu sa Pavikom prešao iz Slobode u Zvezdu (kasnije im se pridružio i supertalentovani Petar Krivokuća). Elem, on je identičnu priču mom ujaku ispričao još 1973!
E, sad, da li je to možda bio dogovor medju igračima koji su, ipak, prodali utakmicu (za masnu lovu, naravno), to zaista ne znam.