Ulazim na stadion 2 sata pred tekmu,sever je vec popunjen...osecam se cudno...
kao da sam u nekom snu...malo pre pocetka izbija velika tuca koja je izgledala
kao da nema kraja i kao da ce vecno da traje... neki su se bili pa otisli drugi
dosli pa nastavili i tako u krug... 10,9....samo sto sam se okrenuo odbrojavnje
je pocelo i pogledao sam u nebo... tih par sekundi ce mi dugo ostati u pamcenju,
nebo prekriveno belim papirom...lep prizor...utakmica je vec pocela,svi pevamo,
osecam da je ova utakmica malo drugacija...gledam koromana koji ulazi u sesnaesterac
i daje gol,ali ja kao i puno njih prvih nekoliko sekundi smo ostali skamenjeni jer
nismo verovali da je nas igrac dao gol..i tek kada smo videli da skace ceo zapad i jug
mi smo im se pridruzili i u tim trenucima izgledali smo kao deca...svi smo se grlili,
ljubili,lika kojeg nikad nisam video sam izljubio i sve mi je izgledalo kao jedan
veoma lep san iz kojeg ne zelim da se probudim...ali sve sto je lepo ne traje dugo...
taj gol za 1:1 kao i da smo ocekivali...nekako smo ga mirno i prihvatili... nastavili
smo da pevamo kao da nista nije ni bilo,kao da je tek sad pocela utakmica i da je 0:0...
kada smo pevali u-u,a-a,zvezda-zvezda.... sa jugom, izgledalo je mnogo mocno,i ostavljalo
je veliki utisak na svakog... i tako smo mi pevali,igraci igrali i odjednom milijas sutira,
a mi kao vec naviknuti da sve bude blizu i za malo...sacekamo da lopta prvo udje i okrene
se par puta u mrezi i tada sam bukvalno pomislio da sanjam i da se jos nisam probudio.
ceo sever u transu,ponovo svi ko mala deca kada dobiju novu igrackicu pa ne znaju sta
ce sa sobom od srece... 80 min...neka jeza prolazi kroz mene,ne verujem u ono sto vidim,
lik pored mene se moli Bogu na glas da ostane takav rez do kraja,svi gledaju,polako
prestaju i da pevaju jer su svi u soku...ali tada je kao ocekivano stigao gol za 2:2...
nije nam dugo trajao taj lep san koji smo verovatno zasluzili posto vec duze vreme znamo
samo za kosmare iz kojih kao iz lavirinta ne mozemo da izadjemo...tada ljudi preklinju da
ostane takav rez do kraja...90 min pola njih nije moglo da gleda,a i boje sto nisu gledali,
pada gol i nas san se pretvara u pravi kosmar... Vidim ljude koji bukvalno placu,mog druga
koji je seo i sagao glavu,verovatno i on place,lik iza mene u neverici gleda u beton...
pitam se,kada ce zvezda postati prava i ponovo se vratiti i biti slavna kao sto je nekad
bila? Znam da ce doci taj dan i verujem u to,cekam ga strpljivo i zivim za to... okrenuo
sam se i otisao ali opet sam imao neki cudan osecaj,jer sam nekako i bio zadovoljan jer
sam izgleda video pravu zvezdu,koja je zasjala u trenutku i nagovestila da ce se u skorije
vreme potpuno vratiti!!!
(
Milos Kraljevo,
26. oktobar 2007 03:26)
Komentar sa B92
Mada vise lici na sastav iz srpskog jezika na pismenom
[uredio FENIX - 26. listopada 2007. u 12:41]