NE,
nisu svi oko mene "neuki i neobrazovani". Rekao bih možda
samo njih 2-3, od ukupno - koliko nas ima registrovanih na ovom forumu? - par tisućica? Mislim da nije teško ukapirati i koja "dvojica-trojica", zar ne?
Još samo jednom ću pokušati da objasnim razliku izmedju "jugoslovenstva" (Partizan, sve do raspada SFRJ) i odsustva nacionalizma (Zvezda, šampion Evrope 1991). Da je se tada moglo, Zvezda bi ladno dovela i strane igrače. A, Partizan je ipak sve do raspada YU ponosno isticao svoje jugoslovensko opredeljenje. To mu je bilo zacrtano i znalo se da će u upravi uvek sedeti nekakva "mini-SFRJ" varijanta. Drugim rečima, programski, iliti "odlukom ozgo". Pa, šta mislite, zašto je predsednik JSD godinama morao da bude neki vidjeniji djeneral, predstavnik slavne JNA, "garanta bezbednosti i bratstva i jedinstva"? Nije li već ta formula, sama po sebi, apsurdno smešna iz današnje perspektive?
E, sad, nemam ja NIŠTA PROTIV jugoslovenskog opredeljenja. Neko je velikosrbin, neko velikojugosloven, neko totalni apatrid... Hoćete da budete
pro-YU ekipa? Nema problema, samo pičite napred..!
ALI, ali, ali... nije li onda komično kada, krajem avgusta 1990. godine, u predvečerje raspada Jugoslavije, grobari na JNA, na tekmi protiv Dinama, pevaju (dobro "pevanje" bi bio kompliment u ovom slučaju, ali... nema veze), "Sprem'te se, sprem'te" i ostale ravnogorske hitove!?!?

Meni je to samo jedan mali minjon u dugom nizu apsurdno smešnih situacija i scenarija koje samo život na Balkanu može da stvori! Teško je nešto tako uopšte i zamisliti, dok se samo od sebe ne dogodi! A dogodilo se - tada - i dan danas se i dalje dogadja (Mostar, samo najsvežiji primer).
Da zaključim, onom "JSD" ja lično ne pridajem ama baš nikakav poseban značaj, sve dok ne počne da se opet raspravlja o tome čiji su navijači "veći Srbi" i sl. U istom trenutku, ta priča za mene postaje nešto nalik skeču iz Monty Pythona. Otuda i smeh (s moje strane), koji je, veruj mi, krajnje spontan.
Što se tiče "profesorstva", nemoj me vući za jezik, please. Jednom sam ovde već rekao da je to profesija kao i svaka druga i da sam, radeći svoj posao, upoznao sijaset kolega koji su bili, kao i u svim drugim oblastima, svakakvi ljudi - dobri i loši, pošteni i lopovi, iskreni i prevaranti, toplo-druželjubivi i arogantno hladni... Ne merim čoveka prema poslu koji radi, već, eventualno po tome kako ga radi. Za kraj, mogu ti iskreno reći da bi ovaj moj posao moglo da radi barem još nekoliko hiljada ljudi iz Srbije. Većina njih verovatno i bolje od mene.
[uredio NYC - 07. kolovoza 2007. u 06:54]