Sarajevo Bordo tim i dalje bez poraza

Repuh: Neigranje Pejića olakšalo nam je posao

Suđenje je bilo korektno i zasluženo smo slavili, kaže kapiten Sarajlija

S teškog gostovanja u Orašju ekipa Sarajeva je donijela kući sva tri boda (1:0) te tako ponovo zasjela na prvu poziciju na tabeli. Bordo tim je igrao hrabro i napadački, a nagrada još jednom nije izostala.
Iako je trener Musemić imao dosta problema sa povrijeđenim igračima, na kraju su njegovi puleni slavili sa navijačima. Gol odluke postigao je Obuća nakon odlične asistencije kapitena Repuha, najboljeg pojedinca susreta.
- Mislim da smo prvo poluvrijeme odigrali dosta dobro i kvalitetno. Dali smo gol koji je, na kraju, bio dovoljan za pobjedu. Osjetilo se da Orašju nedostaju trojica ključnih igrača, koji im kreiraju igru, i mi smo to znali kazniti. Posebno nam je neigranje Pejića olakšalo posao - kaže Repuh.
U drugom dijelu bordo tim je igrao nešto slabije, ali je opet propustio veliku priliku da pitanje pobjednika riješi prije samog kraja kada Mačkić nije realizirao penal.
- U nastavku smo mirnijom igrom htjeli zadržati vodstvo, što smo na kraju i uspjeli. Stvorili smo i neke prilike, a nismo iskoristili penal. Moram naglasiti da je suđenje bilo sasvim korektno i pošteno te da smo zasluženo došli do bodova - naglasio je kapiten Sarajeva.

N. De.

Povrijeđen i Hadžić

Novi trijumf Sarajevo je platilo novom povredom. Ovog puta je igru morao napustiti Hadžić. Odranije su povrijeđeni Zukić i Šaraba, a u Orašju su roviti igrali Trivunović i Obuća. Tako će ljekari Sarajeva imati pune ruke posla do utakmice protiv Posušja, u kojoj pravo nastupa zbog kartona neće imati Mačkić i Ihtijarević.  

Husref Musemić

Sadašnji trener i legenda Fudbalskog kluba Sarajevo Husref Musemić, član šampionske generacije Sarajeva 1984/1985. a poslije i igrač Crvene zvezde i škotskog Heartsa, za magazin Start kroz 33 pitanja govori o trenutnoj situaciji u klubu, šampionskim ambicijama za ovu sezonu, o najljućem rivalu Željezničaru, reprezentaciji BiH, nogometnom savezu i namještanju utakmica u Premijer ligi… Hoće li FK Sarajevo osvojiti titulu ove sezone? - Teško je to reći. Nažalost, već dugo godina čeka tu titulu i čini mi se da bi Sarajevo sad lakše bilo prvak bivše Jugoslavije nego Bosne i Hercegovine. To govorim iz razloga što je za svaki tim, kada igra protiv Sarajeva, to utakmica života, poslije koje toj ekipi treba 15-ak dana da se oporavi. Sarajevu je zato teško igrati, s obzirom da su svi posebno motivisani protiv Sarajeva. Ko su vam najopasniji protivnici? - Mislim da su to Zrinjski i Široki. Zrinjski ima dobru ekipu i posložio je mnoge elemente. Da li je moguće kupiti titulu prvaka BiH? - Ono što ja znam je da Sarajevo apsolutno ne učestvuje ni u čemu takvom. Da je Sarajevo učestvovalo u takvim nekim stvarima, a bilo je trenutaka kada smo imali zaista kvalitetnu ekipu, vjerovatno bi bili prvi. Nažalost, nismo uspjeli i, bar u ovom periodu koliko sam ja tu, mogu reći da se Sarajevo time ne bavi. Proljetos smo igrali najpoštenije, vidjeli ste šta se dešavalo u nekim utakmicama i ne želim da se vraćam na to. Koliko zaista ima povoda za priče o namještanju utakmica u Premier ligi? - Ima sigurno dosta. Neki organi koji trebaju to sve da ispitaju stalno se pozivaju na to kako treba imati neke dokaze, ali mora se krenuti od nekih malih indicija da bi se došlo i do konkretnih dokaza. U jednoj TV emisiji ste nakon izvještaja sa utakmice rekli kako su ‘glumci odlično odradili svoj posao. Ima li na našim terenima i fudbala ili svi glume? - Da, tada sam rekao da su svugdje na svijetu dobri glumci dobro plaćeni. Oni su dobro odradili, ali nisu dobro odglumili, nije lako biti dobar glumac. Ko najviše ima koristi, a ko gubi zbog tih namještanja? - Ne znam ko ima koristi, ali gubi fudbal i kvalitet fudbala, gube ljudi koji hoće da gledaju utakmicu, svaki dan nam je sve manje ljudi na stadionima. Kako se boriti protiv toga? - U ovim današnjim vremenima, zaista teško. Nadati se da će valjda, jednog dana, i to neko pokrenuti. Ja sam se jedno vrijeme nešto borio i na kraju me još proglasiše da sam za ludnice. Zašto je najveći domet naših klubova proći prvo, eventualno drugo pretkolo u evropskim takmičenjima? - Vidite, moramo imati ligu da bismo bili članovi UEFA-e i FIFA-e. Nažalost, situacija je takva kakva je, ali svugdje u svijetu je princip koliko para, toliko muzike, i to je to. Mi relativno malo ulažemo, skoro pa ništa, i hoćemo nešto da postignemo. Sarajevo je sada imalo objektivnu priliku da prođe Rapida, ali sve je to kratkotrajno. Vjerujete li da će ikada jedan bh. tim ući u Ligu prvaka? - U moje vrijeme, mi smo bili sretni kad smo u nekom evropskom takmičenju izvlačili Bugare, Rumune ili Mađare i tad smo 90 posto bili sigurni da ćemo proći. Sad se sve okrenulo, i kad dobijete Rumune i Bugare gledate kako ćete živu glavu izvući, tako da je to zaista teško. Okrenulo se, dok su ljudi napredovali i ulagali, mi smo ostali tu gdje jesmo, ako ne i dalje. Međutim, niko apsolutno i ne pokušava da to promijeni, strukture vlasti ne pokušavaju da nešto promijene da se baš ovoj djeci nešto obezbijedi. Kakav je, realno, kvalitet naše lige? - Gledao sam utakmicu Dinamo-Auxere i znajući šta sve Dinamo ulaže, šta sve ima, da je to klub koji je jako dobro organizovan, finansijski dobro stoji i ima sve uslove za igru, izgledao je dosta loše. Možda mi malo i potcjenjujemo ovu ligu. Željo je, recimo, prije dvije godine, prošao dva pretkola i igrao sa Newcastleom, pa Sarajevo je prošlo Sigmu i igrali sa Bešiktašom… Znači, može se, ali nemamo kontinuiteta. Mora se nešto uložiti, moraju se imati plan i strategija da bi se mogli nadati boljem uspjehu. Koliko nam susjedne lige bježe? - Ne puno. Hrvatska liga organizacijski malo više, jer imaju bolju infrastrukturu, a kvalitetom je sve to tu negdje. Koliko bi nam regionalna liga pomogla? - Sigurno je da bi bilo više interesovanja za utakmice, ali s obzirom na sva dešavanja koja su bila na ovim prostorima, ne bi to bilo lako organizovati. Kažu da je za košarku uspjelo, ali lakše je organizovati utakmicu u dvorani nego na otvorenom. Spominjali ste svojevremeno da ćete zbog loše situacije u FK Sarajevo podnijeti ostavku. Šta Vas je zadržalo? - To je bilo ljetos. Mislim da i pored pomaka koje smo napravili, nismo dovoljno nagrađeni za ono što radimo. Nije to stvar da li će nama dati premiju 500 ili 1.000 maraka, ali imam osjećaj da nije sve vrednovano na pravi način. Ipak, bilo mi je žao ostaviti ekipu, tu sam dvije godine otkako sam se vratio, uložio sam rada i truda, a onda čovjek opet kaže muka je raditi, a muka je i ne raditi. Ja sam čovjek koji voli da radi i to me najviše zadržalo, a ne neki veliki finansijski efekat. Imali ste problema sa stadionom, otjerali su vas sa treninga zbog neizmirenih obaveza. Kako ste, pored svega toga, od Sarajeva uspjeli napraviti trenutno nepobjedivu ekipu? - Ne znam ni ja kako, vjerujte mi. Iako sam dosta temperamentan, mislim da imam dosta dobar odnos sa igračima. Nije lako držati pod kontrolom 25-30 ljudi, a posebno nije lako u ovakvim uslovima. Mi kuburimo sa osnovnim stvarima,od vode, terena, lopte, dresa…Meni nije teško, ja u svoje auto stavim i loptu i čunjeve i povezem na trening. Kako u takvoj situaciji motivirati igrače? Vrlo teško je motivisati igrače kojima treba bar mjesečno primanje i to za osnovni život. Njemu ne treba da bi on kupio Versace odijelo ili Boss, njemu je potrebno ono osnovno od čega može da živi. Nažalost, rijetki su klubovi koji bar to ispunjavaju. Pratio sam utakmicu Rapid-Sarajevo sa starim navijačima Sarajeva, i na poluvremenu su svi rekli ‘sad će ih Husref naružiti!’. Naružite li igrače? - Možda ja tako nastupam i možda je to moj stav. Šta znači da ih naružim? Ne kažem da sam uvijek u pravu, takav je moj temperament i moje namjere sigurno nisu loše. Smatram da smo mi jedna porodica. Koje su najveće mane bh. fudbalera? - Najveće mane bh. fudbalera su to što igrači već nakon dvije-tri utakmice na ovim prostorima misle da oni odmah treba da idu vani i zarade veliki novac. Onda se dešavaju takve stvari da odu pa se vraćaju nakon tri mjeseca ili nakon šest mjeseci. To je neka pohlepa za novcem. Baš sam razgovarao sa Maksumićem i Muharemovićem, koji su mladi, ne igraju loše i imaju potencijal, i savjetovao sam im da se ne trebaju opterećivati kako treba odmah sad da idu. Oni treba da gledaju kako će igrati ovdje. Samo dobrim igrama u klubu možeš se nametnuti dalje. Ponuda će doći kada se najmanje budeš nadao. Nažalost, većina bh. igrača je takva da bi htjeli odmah da odu vani, nakupe novca i za dvije godine završe karijeru. Prednosti? - Mislim da će se na ovim prostorima uvijek rađati talenti, ima ih i sad, ali je stvar šta im ovo društvo, klubovi u kojima igraju i gradovi u kojima žive ne mogu pružiti da napreduju. Sport, kao i svaka druga grana, napreduje. Kako gledate na trenutnu situaciju u redovima najljućeg rivala Željezničara? - U sportu je normalno da ekipa dođe u situaciju da izvrši lošu selekciju, ima loš raspored ili nesretno izgubi neku utakmicu, onda se neke stvari poklope i dođete u situaciju da se izvučete. Bilo je i Sarajevo prije nekoliko godina u sličnoj situaciji. Nadam se da će Željo što prije izaći iz te krize, jer interes je i Sarajeva, i ove države, i lige da Željo bude bolji. Igrali ste u škotskom Heartsu i tamo se za titulu uvijek bore Celtic i Rangersi, eventualno uleti treći. Mislite li da bi u BiH uskoro moglo postatislično? - Da, nekad uleti Hearts, pojavi se Dundee united i to je to. Naša liga ne može ličiti na to i nisam siguran da se to može desiti u nekoj perspektivi. Mislim da su klubovi koji su poslije rata isplivali u ovom trenutku u nekim segmentima bolje organizovani nego i Sarajevo i Željo. Ta dva kluba imaju imena koja niko ne može osporiti, ali situacija na terenu je sasvim drugačija. Mnogo je starih navijača Želje i Sarajeva prestalo gledati derbije, kažu: ‘ništa je ovo sad, kad su igrali Husref, Paja i ostali, to su bili pravi derbiji’. Kako Vi na to gledate? - Sigurno je da kvalitet nije na tom nivou. A onaj ko voli fudbal i hoće da gleda tu utakmicu uvijek ima šta vidjeti. Danas je malo drugačije nego nekad, ljudi sad imaju priliku da gledaju puno utakmica, iz raznih liga i sa raznih kontinenata, i onda gledaju Arsenal, Chelsea, Bayern… Prije nije bilo toliko tih mogućnosti i onda ljudi kad dođuna stadion kažu ‘šta je ovo’. A i tad je bila jača liga, sa više kvalitetnih igrača. Derbi koji Vam je ostao u pamćenju? - Jedan jedini crveni karton koji sam dobio u karijeri bio je upravo na derbiju kad je Željo pobijedio 4:1 na Grbavici i to mi je najviše ostalo u sjećanju, upravo zbog tog crvenog kartona. Ne znam tačno zbog čega sam dobio karton, mislim da sam Paprici uklizao s leđa, prije toga na minut je bio isključen i Jozić, tako da je bilo još vruće. Gol koji nikad nećete zaboraviti? - Željo-Sarajevo, zadnje kolo kad je Sarajevo bilo prvak, ’85. godine. Tad sam dao gol koji i danas pamtim, imam ga i kod kuće na kaseti i DVD-u. Nekoliko dana poslije toga sam otišao u Zvezdu… Kako Vam je tada pao odlazak iz Sarajeva u Zvezdu? - To je vrijeme koje je davno bilo iprošlo, ali u tom trenutku mi je to teško palo. Tada stvarno nisam želio da idem, ali tako se potrefilo, otišao sam i na kraju se nisam pokajao. Igrao sam u jednom velikom klubu, obišao sam puno svijeta kroz fudbal. U vrijeme kada je velika četvorka odvodila igrače iz Želje i Sarajeva kako bi ih upropastila, Vi ste bili u prvom timu. Kako vam je to uspjevalo? - Ne vjerujem u to, ko bi dovodio igrača da ga uništi? To je kao i firma, ako bi neko doveo radnika da mu ne radi, uništio bi i firmu. Ljudi kod nas jesu pričali svašta, ali ako su u Zvezdi mislili da im vrijedim, doveli su me. A sad, da se može pogriješiti, da igrač ne uspije, to se dešava. Desi se i u Evropi da plate igrača 10 miliona dolara pa ništa ne odigra. Neko plati 300 hiljada dolara i ovaj uspije, nema tu nekog pravila. Je li tačno da su vam Delije skandirale ‘Zapevala Marakana za Husrefa muslimana’? - Jeste, bilo je tog skandiranja. A začetiri godine, koliko sam bio u Beogradu, zaista nisam nikad imao problema što se tiče tih nacionalnih stvari. Bio bih bezobrazan kad bih rekao da je drugačije, a ovo skandiranje sam gledao kao simpatično. Imao sam dosta dobar odnos sa navijačima i oni su mene cijenili kao igrača. Kako ste se osjećali kada ste gledali utakmicu SiCG-BiH? - Danas je realnost da se Jugoslavija raspala i da sve zemlje imaju reprezentacije. Žao mi je što su bila sva ona dešavanja na stadionu. Tada je među našim navijač ima bilo i povrijeđenih, ali nadam se da će doći vremena kada će ljudi shvatiti realnost, da igraju BiH i Srbija, i da je to sport, i da svako treba da igra za svoju reprezentaciju. Kako gledate na trenutnu situaciju u Nogometnom savezu BiH? - Reprezentacija je nešto tu i tamo napravila, bilo je tu nekih rezultata i utakmica gdje smo mogli nešto uraditi, i to mi je u redu. Ali generalno, mislim da se Savez previše orijentisao na reprezentaciju i da ga naša liga apsolutno ne interesuje. Interesuje ga toliko koliko bi mogao biti verifikovan kao savez, jer da bi bio verifikovan, mora imati ligu. Žao mi je što imaju takav odnos. Zbog čega, po Vašem mišljenju, reprezentacija BiH nikad nije otišla ni na jedno prvenstvo? - Malo faktor sreće, kao protiv Danske kada smo ovdje igrali 1:1, bilo je i drugih prilika da prođemo, ali, neko mora ispasti. Možda smo mi bili i nerealni u tom trenutku, igrali kući, imali pun stadion, solidnu reprezentaciju… Ali na kraju nam je malo sreće trebalo. Da li biste prihvatili poziciju selektora i pod kojim uslovima? - U ovom trenutku sigurno ne. Mislim da je u ovom trenutku najbolje rješenje da Slišković ostane. On najbolje poznaje tu ekipu, dugo je s njima, a sad da se dovede neko drugi nakon dva kola, ne znam ko bi to mogao biti. Ovdje se uvijek pričalo da bi Ivica Osim mogao biti jedini koji bi sve zadovoljio, ali da i on dođe, pitanje je šta bi sad uradio. Iako bi možda sve nacionalnosti bile zadovoljne njim, mada je to kod nas teško zadovoljiti, mislim da bi sad teško nešto napravio, jer u sportu nikad ne možete reći da će neko nešto napraviti. Zato je zasad najbolje da Slišković ostane, nešto pokuša, a poslije kvalifikacija vidjeti šta dalje. Gdje vidite sebe za desetak godina? - Iskreno da vam kažem, ja sam dosta emotivno vezan i za FK Sarajevo i za grad, i ja, kad sam svojevremeno u Zvezdu otišao, u ugovoru sam tražio da mi kupe stan u Sarajevu i oni su to uradili. Već tada sam planirao da ću živjeti u Sarajevu, i dan-danas sam nekako vezan ali, s obzirom na posao kojim se bavim, ukoliko bi mi se ukazala prilika, otišao bih vani. Još sam i mlad za ovaj posao i mogu nekih desetak godina raditi. Ovdje je teško, malo se šta cijeni i čovjek se iz tih tazloga više razočara. Niko neće ovdje zaraditi novac, ja to kažem i igračima, nisam ga ni ja zaradio kao igrač, a bio sam dobar igrač i bili smo prvaci. Nije ga ni Hadžibegić zaradio ovdje, ni Pašić... Ne znam nikoga ko je ovdje zaradio novac, nego su dobro igrali ovdje, bili reprezentativci Jugoslavije, pa su otišli vani i zaradili novac. Ko je, po Vašem mišljenju, najozbiljniji kandidat za osvajanje Lige prvaka ove sezone? - Mislim da je to opet Barcelona. Oni su ekipa koja je dobro uigrana, sad su dobili dva-tri nova igrača koji su im u ovom trenutku trebali i sada imaju širok izbor. Mislim da u ovom trenutku oni i najljepše igraju i jednostavno, ja ih volim gledati. Koji biste Evropski tim najradije preuzeli? - Barcelona! Imaju i gaje taj lijep stil igre, ne samo sad kad ih vodi Frank Rykard, već i kad je bio Van Gaal, pa ranije Johan Cruijff i unazad ovih 15-ak godina, koliko imamo priliku češće ih gledati. Stvarno igraju najljepši fudbal, ne možda uvijek sa najboljim uspjehom, ali ih je uvijek lijepo gledati. Zahvaljujemo se redakciji magazina Start, koja nam je ustupila ovaj intervju.

 

Cestitke na pobjedi
Prolaz u kupu

Dva bh. premijerligaša u velikim problemima

Sarajevo mora platiti 180, a Čelik 135 hiljada eura

Riječ je o kompenzacijama za treniranje Mirnela Sadovića i Matije Matka u prethodnim klubovima, koje preko FIFA-e traže Arminia i Hrvatski dragovoljac

Fudbalski klub Sarajevo morat će isplatiti Arminiji iz Bilefelda 180.000 eura, a Čelik Hrvatskom dragovoljcu 135.000 eura, što bi im, ako žalbe bh. premijerligaša u FIFA-i ne urode plodom, moglo nanijeti, u najmanju ruku, žestok udarac.
Riječ je o kompenzaciji za treniranje igrača koji su s ovim klubovima potpisali prve profesionalne ugovore u karijeri. To su Matija Matko, koji je iz Hrvatskog dragovoljca došao u Čelik, te Mirnel Sadović, koji je na Koševo stigao iz Arminije. Zanimljivo, obojica igrača već odavno nisu u ovim klubovima, Matko je danas član Zrinjskog, a Sadović igra za amatere austrijske Admire Wacker.

Bez obeštećenja

Oni su s našim klubovima potpisali profesionalne ugovore bez obeštećenja, ali je nedavno u Nogometni savez BiH iz FIFA-e stigla obavijest da njihovi prijašnji klubovi, koji su ih u fudbalskom smislu praktično i odgojili, zahtijevaju kompenzaciju za treniranje.
Prema FIFA-inom Pravilniku o statusu i transferu igrača, klub ima pravo da to traži kada igrač starosti do 23 godine koji je bio član njegovog omladinskog ili amaterskog pogona potpiše prvi profesionalni ugovor s nekim klubom. Ova kompenzacije nije ni u kakvoj vezi s obeštećenjem.
- Kompenzacija za treniranje isplaćivat će se klubovima koji su trenirali igrača nakon što igrač potpiše prvi profesionalni ugovor ili za svaki transfer igrača do kraja sezone i njegovog 23. rođendana. Obaveza plaćanja kompenzacije nastaje kad god se transfer vrši tokom ili po završetku igračevog ugovora - navedeno je u Pravilniku.
Dakle, Čelik i Sarajevo našli su se u vrlo nezavidnoj poziciji. Ako žalbe koje će čelnici dva premijerligaša uz pomoć NSBiH sačiniti i poslati FIFA-i ne budu imale nikakvog utjecaja, naći će se u velikim problemima.
- Prema informacijama koje sam skupio, iz Arminije su rekli Sarajevu da im mogu dati Sadovića bez obeštećenja, ali se nigdje nije pominjala ova kompenzacija. Rečeno je samo da se Arminia odriče finansijske nadoknade, ali ova retorika dozvoljava Nijemcima da traže naknadu, jer se kompenzacija za treniranje, praktično, i ne pominje u ugovoru - kaže generalni sekretar NSBiH Munib Ušanović.

Pomoć NSBiH

Prvi operativac Saveza dodaje da je NSBiH spreman pomoći Čeliku i Sarajevu te upozorava sve naše klubove da dobro paze kada žele angažirati fudbalera koji nikada ranije nije potpisao profesionalni ugovor.
- Mi ćemo im pomoći koliko je u našoj moći, ali ne znam koliko će to upaliti. Ponovo upozoravam klubove da paze šta rade i pozivam ih da se obrate našim ekspertima koji će im protumačiti Pravilnik. Mogućnost da se ovakve stvari dese je kod nas još veća, jer se kadrovi u klubovima često mijenjaju, a oni što za svog mandata i nauče Pravilnike, brzo odlaze iz klubova. Zato postoji Savez, da im pomogne - Ušanovićeve su riječi.
Na pitanje šta će se desiti ako odluka ostane na snazi, a Sarajevo i Čelik ne budu imali novca da plate, on je rekao:
- To će biti veliki problem, jer se neće moći takmičiti dok ne plate.

M. TANOVIĆ

Čelik ima garanciju

Dok je sa Sarajevom situacija prilično teška, Čelik se poziva na to da je prije potpisivanja ugovora sa Matkom imao pismenu garanciju da im nadoknada neće biti tražena.
To će Zeničanima biti glavni adut u žalbi FIFA-i.

U Sarajevu zatečeni

Informacija da Sarajevo mora platiti 180.000 eura zatekla je čelnike bordo tima.
- To nam je javljeno iz NSBiH. U ponedjeljak ćemo razmotriti šta se desilo. Vidjet ćemo ko je i kako pravio taj transfer. Ovo je još jedan dokaz da se nije radilo kako treba. Sarajevo trenutno nema taj novac, to je sigurno - kaže Hajrudin Šuman, predsjednik FK Sarajevo. 

http://www.youtube.com/p.swf?video_id=iEXZbS_3644&eurl=h ttp%3A//www.fksinfo.com/forum/viewtopic.php%3Fp%3D22007& iurl=http%3A//sjl-static13.sjl.youtube.com/vi/iEXZbS_3644/2. jpg&t=OEgsToPDskKH1Zh1Q2H3Q4MZH7Mub9dg