Samo poneki provokatorski ispad, naguravanje i udarac šakom, bacanje petardi te paljenje bengalki i dimnih zavjesa dašak je vjetra prema troprstenastu kordonu s više od pet stotina policajaca, računajući i specijalce iz Mostara, Ljubuškog te Sarajeva. Tako je navijačko srce ipak ostalo na zelenom terenu, no nitko nakon utakmice nije mogao jamčiti što će donijeti mrak. Stoga je ista sigurnosna pripravnost u Mostaru trajala još pet sati poslije izlaska iz nogometne arene. Kako je drugačije nazvati kada navijačke skupine jedna drugu pozivaju na linč. Valjda upravo zbog toga dekora i neke od svjetskih poznatih medijskih kuća pratile su taj visokorizični spektakl.

- Ništa, ništa nije bilo! Svi su se razišli, a dalje ćemo vidjeti - gotovo slavodobitno klicali su policijski čelnici i gradski dužnosnici na brojne mobilne upite. Čelnici Veleža osigurali su 300 karata za navijače Zrinjskog, koji su bili smješteni na montažnu tribinu, iza klupa za rezervne igrače.

Svi Ultrasi koji su namjeravali ići u Vrapčiće morali su se prijaviti u Klub navijača, a kako doznajemo, prijavilo ih se mnogo više nego što ih je moglo stati na tribinu. Dan prije pojavio se i problem jer autoprijevoznik zbog straha od štete nije želio dati autobuse, ali to je riješilo Gradsko vijeće Mostara pa je tako MO-Bus odveo i vratio gostujuće navijače iz Vrapčića. U autobusima bila je i policija u civilu, a i na tribinama.