Prošao sam za života stvarno većinu sportskih borilišta u Hrvatskoj. Od županijskih liga, seoskih terena i dvorana u kojima se čuje svaka riječ s tribine, pa sve do najviših rangova, derbija, europskih utakmica i svega između. Nagledao sam se svakakvih publika, svakakvih profila ljudi, svakakvih atmosfera i svakakvog odnosa prema sportu.
Zbog raznih okolnosti, često nisam bio na ''svojoj'', odnosno gostujućoj tribini, nego baš na domaćim tribinama raznih klubova. Dakle, nisam doživljavao publiku samo iz perspektive protivničkog navijača kojem je prirodno da mu domaća atmosfera ide na živce, nego sam često sjedio među njima, slušao ih izbliza i gledao kako razmišljaju, reagiraju i komentiraju utakmicu.
Kad sve to stavim na vagu: prosjek ljudi, presjek profila publike koja dolazi na utakmice, rang natjecanja, količinu sportskog razumijevanja, odnos prema protivniku, odnos prema vlastitim igračima i taj vječni disbalans između slike koju netko želi ostaviti o sebi i onoga što realno pokazuje ... moram reći da mi je riječka publika uvjerljivo najgora i najneugodnija koju sam susreo.
I to ne govorim olako. Bilo je svugdje svega. Ima primitivizma u malim sredinama, ima frustracija u velikim klubovima, ima neznanja na nižim rangovima, ima kompleksa i u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Zadru, Šibeniku, gdje god hoćeš. Ali Rijeka mi u toj kombinaciji nekakve umišljene sportske posebnosti, stalne uvrijeđenosti, agresivne samodopadnosti i realno vrlo slabog razumijevanja sporta odskače daleko najviše.
Najgore mi je što se tamo često osjeti manjak elementarnog sportskog duha. Ne samo prema protivniku, nego i prema samoj igri. Malo je tu mirnog gledanja utakmice, priznavanja dobrog poteza, razumijevanja konteksta, pa čak i osnovne svijesti o tome što se na terenu stvarno događa.
Naravno da ne mislim da su svi ljudi isti, niti da u Rijeci nema normalnih, korektnih i sportskih ljudi. Ima ih, kao i svugdje.
To je moj subjektivni dojam, naravno. Netko drugi će imati drugačiji. Ali nakon svega što sam vidio po hrvatskim terenima i dvoranama, ako moram izdvojiti publiku koja mi najmanje predstavlja sport, sportsko razumijevanje i normalnu atmosferu bez puno razmišljanja, to je Rijeka.
