+

Autoritativno postavljanje na terenu u sve tri utakmice, gdje se jasno išlo na pobjedu. To je već kult ozbiljne ekipe.

Europski tempo. Sinoć su igrači Malmoa na sve načine pokušavali spustiti tempo, jer je Dinamo bio baš rastrčan.

Nakon izjednačenja se odmah trčalo na centar, jer se željela pobjeda. To samo govori da Kovačević ima ekipu pod kontrolom i da u ovom trenutku ginu za njega.

-

Pomalo penzionerski Mišić koji koči Dinamov tempo. 

Nemogućnost korištenja Benacera.

Jalovost u zadnjoj trećini terena.

Dosadašnja sezona - perfektno. U EL 7/9 bodova, u prvenstvu sve jake utakmice dobivene i par dobrodošlih poraza da se drži tenzija. Za nas je najbitnije da Hajduk drži priključak. Ne vidim nikakve koristi od toga da od polovice studenog igramo prijateljske u prvenstvu. 

Dolazi Dinamo u goste i domaća ekipa postavlja igru u Slaven/Gorica mode. Domaća ekipa je prvak Švedske. I to je jedna mala pobjeda i znak da se penjenemo po nekoj ljestvici. 

3 boda iz domaćih i bod sa gostovanja bi trebalo biti dosta. Već imamo jednu pobjedu "viška".

A i to nakon što smo drastično revidirali kriterije od onih početnih "imamo 9 novih u početnih 11, biti će dobro samo da prođemo skupinu".

Priprema je mogla biti bolja, kao i reakcija trenera kad je vidio da su ovi u bunkeru. Ali da je tako tada bi taj trener vrijedio puno više i teško bi bio na klupi Dinama. Protiv bunkera bi mogli na dva načina, prvo s dva napadača i drugo s veznom linijom gdje je Benancer + Vidović + Stojković recimo. Znači, ili brzina dodavanja ili dribling. 

Zar prošla godina nije zorno pokazala da zanimljiv hnl ne pridonosi ničemu osim plesanju kluba po rubu i kočenja razvoja igrača zbog alibi poteza na koji su treneri prisiljeni pod pritiskom rezultata. Bayern je vec osvojio titulu a omjer snaga je takav između dinama i ostalih 

Stojković je potezom kod gola pokazao zašto mora biti uvijek u 11 kada igramo s ekipama koje se brane.

Zanimljivo razmišljanje. Ja bi rekao da nismo više u 2017. godini.