Nije pljuvačina, nema razloga za istu, početak sezone je bolji nego što se očekivalo nakon totalnog remonta.
Kova je predobar trener, u vrlo kratkom vremenu se vide jasni obrisi igre, automatizmi i kretnje igrača. Ali je i još bolji čovjek, neiskvaren i željan da se dopadne svima. I to će ga u konačnici koštati neke vrhunske karijere, jednostavno se boji preuzeti palicu vođe i nametnuti autoritet "ja sam tako odlučio".
Nitko na svijetu ne može 90 minuta držati jednak kontinuitet presinga i tempa, pogotovo u odmakloj fazi sezone će to biti vidljivo, ali ne smije se dogoditi pad nakon 45 odličnih minuta pritiska. Ako je to odluka trenera - ok, ali tu odluku će morati mijenjati jer protiv jačih ekipa to ne prolazi. Taj pritisak treba biti kontinuiran, s manjim ili većim intenzitetom, a ne da 35 od 45 minuta mi stojimo na "zadnjoj nozi" jer nam protivnik ne da prostor za igru. Mora postojati način i automatizam za izaći iz tog podređenog položaja. Trenutno se ne vidi.
S druge strane, naš pritisak često izgleda kao bezglavo trčanje, no to je razumljivo u ovoj fazi uigravanja, čime dolazi do bespotrebnog trošenja igrača. Protiv Varaždina je zamjetno bilo kako nemamo jasan aktivator pressinga (nespretno primanje, loša pozicija, kritičan manjak igrača) nego je to jednostavno odluka - vamos! Lisica je obično taj koji prvi krene (vjerojatno iz razloga jer je naviknut na takav način igre, a i više puta Boršić je pokretao build up nego Jovanov) te se izvrsno pozicionira između beka i linije dodavanja prema krilu s namjerom blokiranja dijagonalne lopte prema Duvnjaku, Beljo to isprati pritiskom na štopere ( nema još Mandžukićevsko pozicioniranje na linijama dodavanja al ide ka tome), Ljubičić većim dijelom fino zatvori linije prema holderima i onda dolazimo do problema gdje Stojković/Vidović na krilu presporo zatvaraju "svog" beka. Jednostavno su ili predaleko od njega, ili su se odlučili na zatvaranje desnog štopera što iziskiva veću kilometražu da pravovremeno stignu do optimalne pozicije pa ostave beku dovoljno vremena i prostora. Tako nam se nekoliko puta dogodilo rukometno prebrojavanje: Boršić -> Ba -> Zelenika/Mladenovski -> Jovanov, presing ubijen u 3 lateralna dodavanja. Da je na mjestu Jovanova bio neki prodorniji bek sposoban s loptom osvojiti 20-30m, kažnjavali bi nas tranzicijom samo tako, a i ovako smo ginuli u drugom dijelu jer i ovako limitiran igrač kao Jovanov je uspijevao biti dobar ispušni ventil presinga za Varaždin.
Nama bi pritisak na protivnika, ili bolje rečeno vođenje protivnika u nama optimalne pozicije, trebao težiti ka tome da lijevo krilo bude aktivator presinga, tako da prebrojavanje ide na desnu stranu gdje imamo daleko bolja pluća i noge, Lisica kao na motoru te Ljubičić a.k.a Kante mogu bez problema uzimati lopte ili tjerati brzinom na kriva dodavanja. Presing nikad ne bi smio biti usmjeren na igrača ili trčanje za njim, nego sustavnom igrom dovesti protivnika tamo gdje mi želimo.
Druga stvar koju bi Kovi zamjerio je to da prečesto izgleda zabrinut, kao da nije siguran u ono što radi (iako to radi jako dobro). Jel to strah od pogreške ili pritisak očekivanja, ali bih volio da pruži malo više odlučnosti, malo više hrabrosti i garda pobjednika. Ovako kad stoji uz aut linije s prekriženim rukama i podbočenom bradom, dodaje ne nesigurnosti i igračima.
Treća stvar je Hoxha, ne znam koji je ali što god bilo razlog njegova uvođenja treba biti zakonom zabranjeno. Sve ovo što on (ne) radi, jednako loše može raditi i Varela i Horvat, samo što jedan od ove dvojice Bogom danih talenata bi trebao naučiti iz svojih grešaka nešto pa steći iskustvo kako postati bolji igrač. A možeš se nadati i nekom bljesku individualne kvalitete pa će to izgledati miljama daleko bolje nego što to radi aljbanski prodavač maglje.
O dobrim stvarima neću, tko je god pogledao ijednu utakmice prošle i ove sezone, iz aviona je vidljivo kakav je napredak ostvaren. Ali za pozitivnu kritiku uvijek mora biti mjesta.
