Mihael19 je napisao/la:
Sad više nije dovoljno da si prvi nego moraš igrati lijepo za oko, sjećam se svojevremeno Mourinho u prvom mandatu u Chelsea u 3 godine osvojio 2 naslova i nekoliko kupova, a uvijek mu nabijali na nos da igra ružno i dosadno, jedva čekali prvi neuspjeh da ga potjeraju, čak je i šef Abramović izjavio nešto u stilu "super su naslovi i to, ali ja bi htio da igramo ko Barcelona", tako i mi za Kovačića...
Vidi cijeli citat
Moj problem nije u ljepoti igre, nije ni problem u dosadnoj igri, naprotiv dobro bi mi došlo malo dosadne igre. Moj problem je što mi izgledamo kao momčad koja je slomljena u većini segmenata.
Na primjer drugo poluvrijeme protiv Rijeke. Vodimo dva nula, idemo prepustiti inicijativu Rijeci i igrati duboki blok drugo poluvrijeme. Đalovićev master plan da se vrati u igru je gurnuti što više igrača naprijed. Nikakva komplicirana taktika, samo kada napadaju doći sa što više igrača u zadnju trećinu. Taktički to izgleda kao 2-2-6 kada napadaju u zadnjoj trećini. Prvo poluvrijeme: mi dvije velike prilike dva gola, oni nula prilika, samo tri udarca po golu. Drugo poluvrijeme mi ništa, oni četri velike prilike i čak jedanaest udaraca po golu. Mi smo u tom drugom poluvremenu bili totalno tupi u napadu i šuplji u obrani. I tu je problem, Kovačević je htio igrati obrambeno, kako bi smanjio rizik ali nije znao kako. I na kraju umjesto da imamo bolju obrambenu statistiku jer igramo opreznije i defanzivnije, dogodi se upravo suprotno. Sad ti možeš reći to je geniji Đalovića, a ja pitam gdje je geniji Kovačevića da to zaustavi.
Isto tako mi smo dobili oba derbija, s druge strane Hajduk je izgubio protiv nas a remizirao sa Rijekom, a na tablici smo isti, jer mi smo se poskliznuli protiv Varaždina, Gorice, i Lokomotive. I sad ova zadnja utakmica sa Osijekom. Ta utakmica je izgledala očajno. Povedemo dva nula, ubijemo igru (uglavnom svoju, jer Osijek ju nije ni imao), sve izgleda dobro do gola Osijeka, a onda panika do kraja. Ti govoriš o dosadnoj igri Mourinho-a, ja ovdje ne vidim dosadnu igru, umjesto toga vidim momčad koja kao da pokušava sabotirati samu sebe.
Ono što ja očekujem od Dinamovog trenera jest: da zna organizirati momčad, da zna postaviti intezivni visoki strukturirani presing, a ne da nam presing bude sporadičan i ovisi o volji pojedinaca, isto tako želim trenera koji zna organizirati obranu, želim nekoga tko ima sistem kako napadati niski blok, a ne da ovisi o sreći i individualnim potezima, želim nekoga tko prati i razumije razvoj taktike i teorije treniranja u modernom nogometu, a ne da rješenja traži u knjizi koja je izašla u Jugi. Jel ovo ja možda previše očekujem?