Nakon ovoga poraza, mogle bi se izvući mnoge pouke.
Kao prvo, dogodio se loš dan. Igrači kao da su nespremni i bezvoljni ušli u susret, a rani gol gostiju uz grešku domaćeg vratara Nevistića je bio prvi šok.
Dinamo se u igri nije uspio puno popraviti. Ovakva "prosječna" Celta s nizom nestandardnih, ali ipak odmornih igrača, lakoćom je kontrolirala tijekom utakmice. Dinamu je nedostajalo energije, to se vidjelo, isto tako u obrani je zavladala nesigurnost koja je kulminirala Celtinim drugim i kasnije trećim golom. Obrana Dinama je zaista djelovala loše.
I u izgradnji igre nije bilo odviše smislenih akcija. Osim Hoxhe i donekle Mišića nijedan igrač nije odigrao u skladu s mogućnostima ili barem trenerovim zamislima. Osim jako lošeg Nevistića, možda još gori bili su Dinamovi stranci u obrani: KTC i Dominguez. Kada ih jedan omaleni igrač kao što je Zaragoza toliko lako "otškoluje", onda je jasno koliko jest zapravo problem u nespremnosti dobrog dijela igrača.
Ni domaće snage iz drugih hrvatskih sredina koje su pristigle u Dinamo nisu pokazale skoro ništa. Ne treba još otpisati mlade Belja ili Lisicu, ali premalo je to. Dinamo gotovo da je izgubio prepoznatljivu svoju školu iz koje su proizlazili kvalitetni igrači. Ovaj sadašnji Dinamo previše ima raznih igrača sa strane, prečesto se ide u promjene trenera i nema tu puno prostora za stvaranje kontinuiteta.
Dinamo kašljuca i u prvenstvu. U nedjelju su jedva doma dobili Rijeku, nedavno su izgubili od Vukovara. Gubio je Dinamo i od Lokomotive i Gorice. U UEFA Europa ligi spasio se na gostovanju u Malmoeu, ali sada je Celta relativno lako promarširala Maksimirom.
Ništa sada, treba izvući pouku, skupiti snage za daljnje utakmice, reprezentativna stanka može treneru Kovačeviću i igračima dobro poslužiti, ali izazovi postaju sve veći i teži. Psihološki Dinamo ne izgleda dobro. Toga su svjesni mnogi.
[uredio Reset-21 - 06. studenog 2025. u 21:44]