Ne pišem često no i svojim posljednjim upisom sam komentirao stav Kovačevića koji polutelećim pogledom prati dešavanja na terenu i zbunjeno djeluje kao da se pita "otkud mene tu i što ja to trebam raditi". 

Čovjek je bio bolestan, vjerojatno(sigurno) je to ostavilo traga na njemu, no ta dobivena bitka ne treba i ne smije biti izlika za nekritiziranje nečega što je već odavno zaslužilo kritiku. 15.7. je ova momčad ili barem njen 90-postotni dio složen, otada pa do danas možeš na prste jedne ruke nabrojati utakmice u kojima je Dinamo dominirao više od jednog poluvremena. Konstantno energetski pada u drugom dijelu utakmice, kao da se radi o kraju sezone a ne o njenom početku kad bi većina igrača trebala biti u top kondiciji, poglavito iz razloga jer nemaš sveukupno 4-5 reprezentativaca tako da i svaku stanku možeš iskoristiti za dodatno uigravanje/uvježbavanje/energetsko pumpanje. Možeš, ako hoćeš ili znaš. 

Nisam pobornik teorija zavjera da netko upravlja Kovom, no ne mogu se oteti dojmu da čovjek ne vidi ili ne želi vidjeti da neke stvari ne funkcioniraju, da stalno radi šablonske izmjene 1:1 bez promjene u sustavu, bez pomaka pozicija, davanja drugačijih uloga igračima, bilo čega što je van zamišljenog teorijskog konteksta kako bi htio ili želio igrati. Ako Rijeka gradi napad iz obrane i cilja na Fruka u nekom međuprostoru, onda ti napadači i ofanzivni veznjaci trebaju biti pokretljivi, radišni a tvoja šestica striktno markirati igrača od kojeg ti prijeti jedina opasnost: postaviš Bakrara na napadača ako je Belji i Kyleu to teško, a Mišića klupiraj ako ne želi biti Mascherano nego se umislio u ulogu Alonsa. Imaš dovoljno šestica da barem jedna može odigrati to kako želiš. Ako ti Celta prijeti brzonogim krilnim igračima, onda im pariraj jednako takvim bekovima a ne da Goda i KTC ispadaju ko obline reality starleta ili barem korigiraj formaciju da ta ista krila nemaju autoput ispred sebe. Ako ja kao nogometnik laik imam osjećaj cringea dok slušam Kovačevića kako priča na pressicama, onda ne mogu zamisliti kakav osjećaj imaju igrači kad im (i ako) prenosi ideje što trebaju raditi na utakmicama, pogotovo oni koji su imali privilegiju slušati u takvim ulogama veličine poput Mourinha, Flicka, Allegrija,... Reći da si skautirao i analizirao protivnika te detektirao njegove snage i slabosti znači da si pripremio svoju momčad na barem 90% onoga što će protivnik uraditi, a preostalih 10% je faktor iznenađenja suparničkog trenera, odnosno da od 10 igrača u terenu znaš što će njih 9 napraviti. Samim tim tvojih 9 igrača mora biti full spremno ispratiti akcije protivnika, a ne kao sinoć da osim McKenne i Hoxhe ostatak momčad izgleda kao da je skupljen s Jelačić trga i doveden na utakmicu jer nitko drugi nije htio. Ako je to bila priprema i analiza protivnika, onda bolje nemoj više ništa raditi, manja će šteta biti. 

U ovom trenutku otkaz djeluje kao najbolje rješenje, no ne bih išao s ishitrenim reakcijama. Jedna takva nas je koštala lani titule, pustio bih makar do zimske pauze da Kova izvuče nekog asa iz ruka i okrene sezonu kako svi želimo ili makar priželjkujemo. Kamo sreće da se za par mjeseci posipam pepelom radi ovog posta no za takvo što potrebno je dosta samokritike treneru kojem ne priliči izjava nakon sinoćnje utakmice da ekipa iz ovakvih poraza izvlači pouku ako je pametna. Ta ista ekipa prati (ili bi barem trebala pratiti) trenerove zamisli, ta ista ekipa radi, trči, motivira se sukladno trenerovim poticajima takvih reakcija. Ekipa će izvući pouku ako je pametna ako prospe vodstvo 3-1 protiv Shakhtara u nadoknadi, ali ako ti ekipa izgleda kao razbijena vojska u 23. minuti,onda je trener taj koji treba biti pametan i izvlačiti pouke. Hoće li - znat ćemo u nedjelju.