Ono što mene najviše bjesni jeste kvaliteta igre i taktike, koja je na razini amaterskog nogometa. Kvaliteta treninga i treniranja je isto loša kada igrači ne da su bolji nego su još lošiji kako vrijeme prolazi.
Gdje da počnem, možda od formacije. Danas u nogometu nisu toliko bitne formacije, jer ima jako mnogo različitih tipova rotacija tako da sama formacija ne znači ništa. Na primjer momčad kada ima loptu može od golmana graditi u formaciji 4-3-3, ali čim se udalje od golmana, i on više ne može sudjelovati u građenju formacija se može promijeniti u tri odzada kako bi imali tri igrača centralno u zadnjoj liniji kako bi zamijenili golmana. U zadnjoj trećini mogu igrati varijantu 3-2-5 koju koristi velik dio momčadi. Isto tako defanzivno u različitim blokovima, različite formacije. Na primjer Bayern iz 2013 je radio presing u 4-3-3, u srednjem bloku je to bilo 4-4-2, a u niskom bloku 5-4-1. Evo koliko moderna igra može biti luda:
https://www.youtube.com/watch?v=uU2yIqxutWQ
E sad je na redu Kovačevićev Dinamo koji kada ima loptu igra u 4-3-3 u svim fazama, i to neki čudni i dis funkcionalni 4-3-3. Graditi često počinjemo od golmana, i to radimo dobro, zapravo to je jedini dio izgradnje napada koji je donekle dobar. Iako tu ima problema a najveći su što osmice a nekad i šestica nisu dostupne stoperima. Ovaj nedostatak se često vidi u srednjem bloku gdje protivnik koji igra u 4-4-2 može lagano stisnut naša dva stopera nakon čega lopta ide na beka, kojeg odmah zatvara krilo i lopta ide natrag na golmana koji često ispucava, ili naši igrači samo izgube loptu.
https://www.youtube.com/watch?v=UoMk-UT4fVc
Na 3:10 se vidi Benacer koji je došao po loptu okrenuo se i sada traži igrača kojeg nema tamo, druga dva srednja igrača su na lijevoj strani i on im ne može dati loptu, jer igrač Istre mu zatvara kut i ide na njega. Naše „osmice” umjesto da daju potporu igraču pod pritiskom samo idu pravocrtno naprijed ko zombiji. Benacer pokušava rizični okret i nakon toga gubi loptu, te ide velika šansa Istre. Ovdje se vidi zašto je taj srednji red toliko nefunkcionalan, a to je da se igrači previše ne drže strukture, te da ne daju potporu igraču pod pritiskom već očekuju da on sam se riješi pritiska, te da nakon toga im da idealnu loptu. Benacer je ovo mogao izbjeći da je dodao loptu natrag stoperu, iako to nije najsretnije rješenje jel centralno Istra ima isto dva igrača koji mogu pritisnuti stopere.
Ova jurnjava naših osmica je često rezultat nervoze igrača da dođu što prije pred protivnički gol, u nekim slučajevima to često zna biti produkt i trenerske taktike. Na 8:03 je slični primjer žurbe. Svi se kreću prema naprijed ali nitko ne želi loptu niti je traži od Domingueza. On se okreće prema Mckenni te u žurbi totalno krivo udari loptu, opet velika šansa nakon toga. Tu je drugi problem koji imamo a to je da naši igrači često sami sebi rade probleme. Tu se zadnja linija sama ugurala u protivnički presing, ovo je slično kao što se Goda zabio u igrača Celte i izgubio loptu.
Kada dođemo u zadnju trećinu mi i dalje igramo tih 4-3-3 nikakva promjena. Bekovi se dodaju napadu kada lopta ide na njihovu stranu. Ujedno forsiramo nekakvu čudnu taktiku dva na dva na stranama, uglavnom naš bek i krilo protiv dva protivnička. Razlog što je čudna jest da nema nikakve poveznice između ta dva igrača i ostatka napada, jer kada zaglave moraju često vraćati loptu nazad do stopera. Na strani na kojoj je Hoxha je još konfuznije jer Hoxha se drži linije ko pijan plota, a Vinlof igra slično. Često smetaju jedan drugome. Ono što je najsmješnije u toj igri dva na dva jest da igrači sami ne znaju kako bi to trebalo igrati, izgleda kao da uopće to ne treniraju.
S loptom tih 4-3-3 igramo od prve trećine do zadnje. Ali problem je što je cijeli smisao 4-3-3 jest da postoje rotacije, te povezanosti cijele momčadi pomoću trokuta, ali kod naših 4-3-3 to ne postoji. 4-3-3 nije rigidna već fluidna formacija (igrači u trokutima bi trebali međusobno rotirati ili se sama formacija može rotirati npr. spustiš devetku i staviš krila u sredinu i imaš romb, ili spustiš šesticu u zadnju liniju, te krila više u sredinu pa imaš 3-4-3, ili pak digneš desetku naprijed a spustiš krila pa dobiješ 4-4-2, ovakva rotacija ne ovisi o igračima već o treneru), ali kod nas izgleda dosta rigidna, a na neki način i kaotična. Igrači bi u 4-3-3 trebali rotacijama i doavanjima doći do protivničkog gola. A kod nas svi soliraju i rotacija gotovo da nema, te često gube strukturu.
Mogao bi cijelu noć pisati o ostalim problemima, ali bi onda napisao knjigu, samo ću spomenuti da u našoj igri nema nikakve posvećenosti detaljima, kada se nešto radi onda je često nered, ovaj predaleko, ovaj kasni, ovaj igra sa povezom na očima, igrači nemaju osjećaj za tajming, kada se probije strana igrači u sredini kasne, samo jedan krene u presing, nedostatak koordiniranosti, itd.
[uredio The Flying Carpet - 10. studenog 2025. u 01:53]