Kao osoba koja je u posljednjih dvadesetak godina radi posla pogledala 90 posto utakmica Dinama, utvarat ću si da imam pravo ovo napisati.
Sportska politika kluba me u posljednjim godinama podsjeća na Hajdukovu otprije nešto više od desetak godina. U sljedećem pogledu. Omladinski pogon proizvodi substandardne igrače za europsku razinu te se dovode jako upitni igrači "sa strane", dok se takvi potezi od strane navijača, kao nekada Hajdukovi, opravdavaju demokratizacijom u funkcioniranju kluba.
Te dvije stvari nisu vezane.
Demokratski Dinamo je društveno i kultrno tri galaksije iznad Mamićevog doba, jednako kao što je Naš Hajduk iznad Svaguše ili ranije kombinacije Fiorentini-Grgić-Štimac, no to ne znači da je trenutna sportska politika u potpunosti pogođena, kao što nije bila ni Marićeva koju se u svoje vrijeme mjesecima branilo.
S druge strane, a vezano uz recentne igračke teme, kao osoba koja je u prijašnjim godinama pogledala po pedesetak kadetskih i juniorskih utakmica Dinama, mogu reći da je moje osobno mišljenje da je Mikić jako loš u obrani te me podsjeća na Tomečaka, dok je Belinho i u kadetima imao problema fizički se nositi sa suparnicima.
Od tada je prošlo više od godinu dana, pa je moj uvid zastario, a možda i u potpunosti pogrešan...
Una coppa di buon vin fa coraggio fa morbin.
