Vidim da ljudi kukaju zašto tako nismo igrali u prvoj utakmici, e pa jesmo baš tako igrali u prvoj utakmici, ali nismo imali sreće. Ovih 3:3 je proizvod sreće, Livakovićevih obrana, te velikih grešaka protivnika.

Genk je utakmicu započeo kako je prošlu završio, povukli su se i nama dali da igramo. Mi smo ušli u utakmicu kako ulazimo u većinu HNL utakmica, prvih dvadeset minuta smo navalili ko divlji za brzi gol nakon toga usporili i povukli se. Sretno smo zabili u zadnjim trenucima prvog poluvremena nakon greške njihovog golmana. Oni odmah krenuli u drugom dijelu na nas i odmah zabili za jedan jedan. Nakon toga došli smo do sretnog penala, kada je njihov igrač srušio Vidovića u situaciji kada je Vidović izlazio iz šesnaesterca. Nakon toga ovi krenuli još jače naprijed te imali još tri velike prilike, jednu fulali druge dvije spasio Livaković. Onda ni sami ne znamo kako dođemo do njihove polovice, lopta dođe do Stojkovića, koji relativno lako prođe igrača i sa svojom slabijom nogom zabije gol večeri. Tako smo došli do produžetaka, nikakva dobra igra samo dosta sreće i Livaković.

Ono što je zbilja frustrirajuće jest da isti problemi su i dalje. Protivničke rotacije nas i dalje muče, obrambeno smo očajni, pogotovo srednji red koji je izgubljen. Taktički ne postojimo, jednako igramo sve utakmice. Ovaj Kovačević je ko AI, kada je jednom treniran ne mijenja ništa.

I da Mišić se vratio svojim „trenucima” opet.

https://hoofootay4.spotlightmoment.com/embed/Oy152ljOzNN7W

Na snimci se može vidjeti prvi Mišićev trenutak u 1:28, kada pri centaršutu totalno bez ometanja fula loptu, te na kraju opet Livaković mora spasiti. Da je ovo bio gol sumnjam da bi se vratili. Drugi trenutak je 9:20 kada mu Varela dodaje loptu prema njemu i Stojkoviću, on je nespretno dodaje direktno u protivničke noge. Da je propustio loptu ona bi došla do Stojkovića i mi bi imali kontru.

Ono što me tu muči jest da tu nije bilo nikakve komunikacije između njega i Stojkovića, isto tako on uopće nije znao da je Stojković tamo, ovo nije problem samo Mišića već cijele ekipe da nitko ne zna gdje su mu suigrači ali za takozvanu šesticu on nema nikakve orijentacije gdje mu je suigrač. Drugim riječima za centralnog veznog igrača pregled igre mu je ograničen, ponajviše jer jako malo skenira oko sebe.

I za sve koji misle da je Galešić bolji od Domingueza, neka pogledaju situaciju na 2:20.

zabrinjavajuće je to što se sve ovo vrijeme nije uspjelo naći drugog igrača koji bi mogao pokriti njegovu važnost u ekipi, pa da Mišić može na klupu odmorit. A probavalo se

Vidim da ljudi kukaju zašto tako nismo igrali u prvoj utakmici, e pa jesmo baš tako igrali u prvoj utakmici, ali nismo imali sreće. Ovih 3:3 je proizvod sreće, Livakovićevih obrana, te velikih grešaka protivnika.

Genk je utakmicu započeo kako je prošlu završio, povukli su se i nama dali da igramo. Mi smo ušli u utakmicu kako ulazimo u većinu HNL utakmica, prvih dvadeset minuta smo navalili ko divlji za brzi gol nakon toga usporili i povukli se. Sretno smo zabili u zadnjim trenucima prvog poluvremena nakon greške njihovog golmana. Oni odmah krenuli u drugom dijelu na nas i odmah zabili za jedan jedan. Nakon toga došli smo do sretnog penala, kada je njihov igrač srušio Vidovića u situaciji kada je Vidović izlazio iz šesnaesterca. Nakon toga ovi krenuli još jače naprijed te imali još tri velike prilike, jednu fulali druge dvije spasio Livaković. Onda ni sami ne znamo kako dođemo do njihove polovice, lopta dođe do Stojkovića, koji relativno lako prođe igrača i sa svojom slabijom nogom zabije gol večeri. Tako smo došli do produžetaka, nikakva dobra igra samo dosta sreće i Livaković.

Ono što je zbilja frustrirajuće jest da isti problemi su i dalje. Protivničke rotacije nas i dalje muče, obrambeno smo očajni, pogotovo srednji red koji je izgubljen. Taktički ne postojimo, jednako igramo sve utakmice. Ovaj Kovačević je ko AI, kada je jednom treniran ne mijenja ništa.

I da Mišić se vratio svojim „trenucima” opet.

https://hoofootay4.spotlightmoment.com/embed/Oy152ljOzNN7W

Na snimci se može vidjeti prvi Mišićev trenutak u 1:28, kada pri centaršutu totalno bez ometanja fula loptu, te na kraju opet Livaković mora spasiti. Da je ovo bio gol sumnjam da bi se vratili. Drugi trenutak je 9:20 kada mu Varela dodaje loptu prema njemu i Stojkoviću, on je nespretno dodaje direktno u protivničke noge. Da je propustio loptu ona bi došla do Stojkovića i mi bi imali kontru.

Ono što me tu muči jest da tu nije bilo nikakve komunikacije između njega i Stojkovića, isto tako on uopće nije znao da je Stojković tamo, ovo nije problem samo Mišića već cijele ekipe da nitko ne zna gdje su mu suigrači ali za takozvanu šesticu on nema nikakve orijentacije gdje mu je suigrač. Drugim riječima za centralnog veznog igrača pregled igre mu je ograničen, ponajviše jer jako malo skenira oko sebe.

I za sve koji misle da je Galešić bolji od Domingueza, neka pogledaju situaciju na 2:20.