Vidi cijeli citat
Problem je što mi igramo klasični HNL stil, a to je improvizacija, iprovizacija, i improvizacija. Nema jasnih zadataka, tako da svi igraju kako hoće. Tak da u tom trenutku svi imaju guzicu okrenutu prema golu, a u drugom bi svi mogli krenuti prema golu. Beljo jedan trenutak glumi lažnu devetku, drugi trči u prostor, a u trećem mu mozak prekipi pa samo stoji na terenu izgubljeno. Nema jasne ideje i uputa kako igrati tako da svako igra kako želi, nikome se ne želi trčati, pa svi samo okrenu guzicu prema golu.
Vidi cijeli citat
Mislim da ovo oko improvizacije najbolji opis Dinamove igre. U HNL prolazi, na kvalitetu, na voljni moment pojedinaca, a u Europi ne. Otud problem i te "izgubljenosti" na terenu, jednostavno se ne zna tko što treba raditi. Nema automatizma, da npr kada je Vidović primio loptu, Lisica već trči u prazan prostor. Svi primaju loptu u mjestu. Tehničkim igračima i onima koji vide igru i malo unaprijed je tu najteže, jer se jednostavno igrači ne razumiju na terenu. To se u godinu i nešto trebalo promjeniti, nema potpisa trenera tu. Onda tu kada je stani pani, do izražaja dođe samo borbenost, run and gun igra, "divlja" igra i tu bolje prolaze igrači koji su agresivniji bez obzira na limite.
Ali za nešto više, ovo je nedovoljno, može se provući u pretkolima i da nas sve vile pronosaju.
Ne znam jeli poslije utakmica zajedno gledaju snimku, igrači i trener, trebalo bi gledati sa pauzama, 5 h, i da trener u svakoj situaciji stavi na PAUSE i objašnjava igraču što je loše napravio u toj situaciji, što treba porpaviti, gdje je pogriješio sa dodavanje,, gdje sa postavljanjem, gdje sa ne napdanjem prostora. Samo ne znam može li to ovaj