nekineki je napisao/la:
Stožer ima ukupno 25 ljudi, nije tu samo Kovačević, ima tri pomočnika, fizioterapuute, trenere golmana. Kao u svakom timu, sigurno stručni stožer raspravlja o svemu, ne vjerujem da je Kova trener koji nikoga za ništa ne pita.
Nego vidim, u timu je i glasnogovornik Bošnir. Google mi ne izbacuje ni jednu njegovu izjavu u zadnjih godinu dana. Marketing ne postoji, posjeta je prepolovljena od prošle godine, a nije vjetar puhao ni kiša padala. Nije Kova problem...Rezultati su u skladu s momčadi koja mu je dana na raspolaganje.
Vidi cijeli citat
Djelomično se slažem s tobom. Apsolutno je jasno da Kovačević nije jedini krivac za trenutačnu situaciju, ali po meni je jedan od trojice odgovornih: Boban, Dabac i Kovačević. S tim da Bobana smatram najvećim krivcem jer je upravo on doveo ljude koji danas snose odgovornost za sportski dio kluba.
Prvo, izbor trenera. Boban je doveo Kovačevića, iako sam već tada smatrao da nije profil trenera za Dinamo. Ne govorim to kako bih ga vrijeđao ili omalovažavao, nego zato što Dinamo traži određenu razinu stručnosti, iskustva i komunikacijskih vještina. Dinamo mu je dosad najveći izazov u karijeri, a trener takvog kluba mora biti sposoban jasno komunicirati s javnošću, odgovarati na neugodna pitanja i predstavljati klub na primjerenoj razini, uključujući komunikaciju na engleskom jeziku. Smatram da Kovačević u tom segmentu nije dorastao zahtjevima koje takva funkcija nosi. Boban je pogriješio u procjeni, a ono što mu najviše zamjeram jest što tu pogrešku ne želi priznati.
Drugo, Dabac i sportska politika. Ovosezonski izbor igrača, po mom mišljenju, nije bio dovoljno dobar. Za Prevljaka se izdvaja 800.000 eura, a teško mi je opravdati takav iznos za igrača za kojeg smatram da nije kvaliteta ni za trećeg napadača Dinama. Tu su Lisica, Valinčić, ozlijeđeni Stojaković, Brazilac koji još nije ni stigao, a već ima problema s ozljedom, Kratsov koji može poslužiti kao pričuva, Fuzy koji je doveden za drugu momčad, Almena koji se u Hajduku nije posebno istaknuo, ozlijeđeni Oršić i Rodriguez, koji pruža promjenjive partije. S druge strane, Beljo, Vinlöf i Kotarski zasad su mi među rijetkima koji pokazuju da predstavljaju prava pojačanja. Naravno, svaki igrač zaslužuje vrijeme, ali kada se podvuče crta, očekivao sam puno kvalitetniji i promišljeniji prijelazni rok.
Treće, i možda najvažnije, način na koji se Boban odnosi prema navijačima i ljudima koji imaju drukčije mišljenje. Ne smeta mi što netko ima svoju viziju, nego kada se ta vizija predstavlja kao jedina ispravna, a svima koji se ne slažu praktički se docira. Rasprava o stadionu i način na koji se pritom komuniciralo s javnošću dodatno su narušili moj dojam. Kao da se navijačima poručuje da ne razumiju situaciju i da bi trebali šutjeti jer netko drugi navodno ima monopol na istinu. Nakon što su se oglasili Bad Blue Boysi, retorika se ipak ublažila, što dovoljno govori o tome da je bilo prostora za drukčiji pristup od samog početka.
Zbog svega toga Boban je kod mene izgubio dio kredibiliteta. Ne samo zbog odluke o treneru nego i zbog dojma da teško prihvaća vlastite pogreške te da se u pojedinim situacijama postavlja iznad kluba. A Dinamo mora biti veći od bilo kojeg pojedinca, bez obzira na njegovo ime, igračku karijeru ili zasluge iz prošlosti.
I tu dolazimo do posjete, marketinga i financija. Naravno da glasnogovornik, marketing i komunikacija s navijačima imaju svoju ulogu. Ako se klub ne promovira dovoljno, ako nema kvalitetne komunikacije i ako se navijači osjećaju podcijenjeno, to se prije ili poslije odražava na interes javnosti. Ali teško je očekivati puni stadion kada rezultati i igra ne zadovoljavaju očekivanja, a atmosfera oko kluba postaje sve lošija. Manja posjeta znači i manje prihoda od ulaznica, slabija prodaja u fan shopu i web shopu, a loše igre mogu negativno utjecati i na tržišnu vrijednost igrača.
Zato se ne slažem da Kovačević nije problem. Smatram da jest jedan od problema, ali nikako jedini. Rezultati se ne mogu promatrati odvojeno od kvalitete momčadi, a za kvalitetu momčadi odgovornost snosi sportska uprava. Međutim, ni loš kadar ne oslobađa trenera odgovornosti za igru, pripremu i rezultate.
I da budem iskren, ja sam jedan od onih koji više ne želi odlaziti na Maksimir, smrzavati se i gledati ovakav Dinamo. Nije stvar u tome da navijač mora biti uz klub samo kada pobjeđuje, nego u tome da želi vidjeti jasnu viziju, odgovornost i poštovanje prema ljudima koji taj klub godinama prate. Znam i ljude koji razmišljaju slično.
Na kraju, nije problem u tome da Boban pogriješi. Svatko može pogriješiti. Problem nastaje kada se pogreške ne priznaju, kada se odgovornost prebacuje na druge i kada se vlastiti autoritet stavlja ispred interesa kluba.
A to me, nažalost, podsjeća na neke ljude iz Dinamove prošlosti za koje smo se nadali da su iza nas.
I da završim jednom starom, pomalo seljačkom, ali slikovitom: nije govno, nego se pas posrao. Ponekad je problem očit, samo ga treba biti spreman nazvati pravim imenom.
