85/86 je bila sezona kad se balkanski polutrener vratio prvi put. Poceli smo OK, onda smo sredinom jeseni stali. Da bismo se na proljece probudili, zgazili Zvezdu u polufinalu kupa 4-0, bili na tablici 2,3., da bismo izgubili ono finale Kupa s Velezom, i nakon toga kola su krenula nizbrdo. Imali smo sansu za Europu, medjutim kolo prije kraja protiv Partizana u Zagreb gubimo do 70-e minute 1-0, okrecemo sa dva 11-erca na 2-1, da bi Partizan do kraja opet okrenuo i dobio 3-2, ima neka poveznica na jubito na tu utakmicu, sjecam se kako je nas vratar Maric prakticki usao s loptom iznad glave u vrata za treci Partizanov pobjedonosni pogodak.

Posljednje kolo (koje je kasnije pinisteno, pa nakon godinu dana priznato) trebali smo dobiti Vojvodinu sa 6 razlike, ali da Rijeka ispusi u Zenici, pa da udjemo u Europu. Novosadjani su pustili, ali i Celik  (trebala mu je kao pobjeda za ostanak,a a na kraju je ispao OFK Beograd), pa smo i trecu sezonu za redom ostali bez Europe.

Sezonu prije toga krenuli smo s pijancom pokojnim Zebecom (koji nas je godinu prije spasio od ispadanja) katastrofalno. Onda je nakon 6,7 kola dosao Ivic (zebec je psoljednju utakmicu koju je vodio u Zagrebu sa Sarajevom, Sarajevo dobilo 1-2 u posljednjoj minuti, stajao na tartanu i uopce nije od alkohola kuzio da je Dinamo primio gol), s njim smo se digli do kraja jeseni na 3., 4. mjesto. Tu smo negdje ostali do sredine proljeca, kada gubimo od Veleza i Vardara doma, gubimo prvu tekmu finala kupa u maksimiru od Zvezde (2-1, izmisljeni 11-erac odglumio je Milko Djutrovski iz kojeg je Zvezda dobikla), i Ivic kupi kofere prije druge finalne utakmice. Na klupui sjeda Kobescak i uzvrat smo na Marakani odigrali odlicno, ali nedovoljnih 1-1 (dinamovac iz Odzaka Halilovic za Zvezdinih 1-0, Cerin je izjednacio na 1-1). U posljednjem kolu prventva dobili smo Tov..e 4-2 u Splitu (koji su kolo prije kraja izgubili prvenstvenu utrku sa Sarajevom), ali to nam nije bilo dovoljno za Kup uefe, jer je Varadr trebao izgubiti u Mostaru, ali nije i Skopoljanci su usli u tada najmasovniji europski kup, ami smo kako i godinu kasnije, sto sam opisao u prethodnom odjeljku, ostali za korak kratki.

Dakle nismo se tih godina borili za ostanak, vec sezonu 83/84, kad smo Tov..e morali dobiti u psolejdnjem koluu Maksimiru da ne bi ispali, Oni su nam tu tekmu navodno pustili, ispakla je Olimpija i Celik, a Dianmo je zavrsio tu najtezu sezonu koju ja pamtim (tezu i pd Lige za postanak 2005.) na 12. mjestu. tijekom te sezone izmjenjena su tri predsjednika (Mraz, povratak Prilike, pa kratko Barac, pa proljece bez predsjednika, dok u ljeto 1984. nije dosao komunisticki aparatcik Ivo Vrhovec), klub je bio pred financijskim kolapsom.

U red najtezih prventvenih sezona tih godina (na koje aludiras) spada i sezona 79/80, gdje smo takodjer veci dio prventva proveli u donjem dijelu tablice, momcad koaj je lani po sudskoj odluci osvojila naslov, bez Vabeca i Djonija koji su otisli u inozemstvo, igrala je neprepoznatljivo, Zajec je otisao u vojsku u zimskoj pauzi. No ta sezona se u cijelini ne moze uzeti kao neuspjesna jer smo uzeli kup, i opcenito prvi trofej nakon susnih Rocicevih 10 godina, i to na najsladjuói moguci nacin, na Marakani pred 60 000 pokislih Cigana kad je joker danasnjeg predsjednika HNS-a Drago Dumbovic zafitiljio Zivanu Ljukovacnu za 1-1 i nas kup (meni mozda najdrazi gol u povijestio modrih). Prvu tekmu smo dobili 1-0 pogotkom Krajncara iz 11-errca, prekrsaj za najstrozu kaznu napravio je Zvezdin napadac Milos Sestic.